Retrospektivna izložba Petra Smajića

 

 

Izložba “Veličina skromnosti – Tradicijski korijeni u kiparstvu Petra Smajića” otvorena je u studenom 2021. u Galeriji Emanuel Vidović u Muzeju grada Splita. Izložba je nastala suradnjom Muzeja grada Splita i Etnografskog muzeja Split, prvi put govori o tradicijskim korijenima u Smajićevom kiparstvu, predstavljajući njegove skulpture, ali i drvorezbarsku tradiciju Dalmatinske zagore koja je bila njegova trajna reminiscencija – ističe autorica izložbe i kataloga izložbe u pogovoru „Veličina skromnosti“ dr. sc. Branka Vojnović Traživuk, muzejska savjetnica Etnografskog muzeja.

Prvu monografiju o Smajićevu umjetničkom djelu nastalom od 1932. do 1941. godine napisala je Svjetlana Sumpor 2010. godine, U veljači 1934. godine u Split je došao seljak Petar Smajić (Dolac Donji, 25. svibnja 1910. – Ernestinovo, 20. kolovoza 1985.) sa suprugom Marijom, oboje odjeveni u svečanu narodnu nošnju iz Doca Donjeg. Cilj im je bio Salon Galić. Tu je Slavan Vidović, sin slikara Emanuela, upriličio prvu izložbu Smajićevih drvenih kipića s kojima je moderna publika bila oduševljena. Danas je Smajić jedan od najpoznatijih hrvatskih naivnih kipara. Njegovi ponajbolji radovi nalaze se u Atelijeru Emanuela Vidovića, jer je Slaven otkupljivao neke njegove radove te ga poticao da radi drvene rezbarije, osobito ukrase na guslama.

Kada je u Splitu 1981. priređena iozložba Smajićevi skulptura, pjesnik  Tonći Petrasov Marović je zapisao:Smajić se nekako sam pobrinuo biti to što jest: umjetnik i čovjek, svojeglav i svoj, siromah do svetosti. Njegovi nas kipovi potkrepljuju u uvjerenju da se nađosmo sučelice Istinskomu. Ti kipovi, zapravo, ti kipići – počesto ne veći od pedlja Smajićeve i sada težačke ruke – djeluju i doimaju se poput monumenata onome duhu

koji Smajić nije nikada unaprijed prodavao i unaprijed iznevjerio zarad zarade, nego mu se davao i djeljao ga zarad života (djela, drveta, te svoga vlastitoga). Neka posvećenost, koja zrači iz Smajićeva opusa, pogađa nas u samo srce dok promatramo i primamo Smajićeve kipove.“

„Smajić je uz pomoć dr. Slavana Vidovića ustanovio vlastitu stilistiku i poetiku i svrstao se među eminentne moderne kipare. Taj izazovni posao mogla je obaviti samo osoba koja posjeduje široko znanje iz područja povijesti umjetnosti i etnologije kao što je dr. sc. Branka Vojnović Traživuk. Ona je provela komparativnu analizu i ustanovila tematske, formalne i asocijativne veze između narodnih rukotvorina koje se čuva­ju u Etnografskom muzeju i Smajićevih skulptu­ra i takvim interdisciplinarnim pristupom nije samo dala vrijedan doprinos poznavanju djela Petra Smajića, nego i podsjetila na vrijednosti ruralnog drvorezbarstva Dalmatinske zagore, koje se kao tradicijska vještina i potentan izraz kolektivne imaginacije prenosilo s koljena na koljeno, a danas se, u vrijeme potiranja izvornih vrijednosti, sve više zanemaruje i zaboravlja. Upravo zato je i Galerija Emanuel Vidović, kao mjesto susreta građanske i ruralne kulture i dvije umjetničke osobnosti, slikara Vidovića i kipara Smajića, najbolje mjesto za izložbu proizišlu iz istraživanja tradicijskih temelja Smajićeva stvaralaštva“ – zapisala je u prologu kataloga kustosica izložbe Nela Žižić, muzejska savjetnica Muzeja grada Splita.

Mladen Vuković

 

Podijelite na:

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.