Četrdeset godina od smrt velikog poljičkog pjesnika

Dragi Ivaniševiću, u spomen

 

 

 

27.8.2021. u sklopu manifestacije „Omiško kulturno ljeto“ u Franjevačkom samostanu na Skalicama u Omišu, Gradska knjižnica Omiš, Centar za kulturu Omiš i Društvo Poljičana obilježili su 40-tu obljetnicu smrti velikog zavičajnog i nacionalnog književnika i slikara, Drage Ivaniševića. U programu su sudjelovali akademik Radoslav Tomić, dr. sc. Ivan Bošković, antologijski pjesnik i dramski umjetnik Enes Kišević, dramska umjetnica Zorana Kačić Čatipović, poljički knez Petar Rodić i profesor klasične gitare, Neno Munitić koji je bio zadužen za glazbeni predah.

Drago Ivanišević, književnik i slikar (Trst, 10. II. 1907. – Zagreb, 1. VI. 1981.) bio je pjesnik, slikar, vrsni prevoditelj, urednik knjiga i časopisa, dramaturg, profesor na Akademiji dramskih umjetnosti. Bio je svestran. Školovao se u Trstu, Zenici, Sušaku, Splitu i Beogradu. Doktorirao je u Padovi 1932.(Dante) i na Sorboni u Parizu (Proust) 1938. Sklonost nadrealističkom, asocijativno-simboličkom konceptu vidljiva je i u njegovu likovnom opusu. Slikati počinje 1926. u Parizu u atelieru A. Modiglianina. Ovaj poliglot, erudita i kozmopolit smatrao je neobično važnim svoje čisto poljičko podrijetlo sa snagom zemlje pod nogama i čvrstoćom patrijarhalnih običaja.

Avangardno- nadrealistički pomaci  zamjećuju se i u njegovoj  poeziji i slikarstvu jer su nerijetko avangardno slikarstvo i poezija tako povezani da tvore zajedničke pokrete. Često je opsjednut motivom ljepote i demonom ženstvenosti  slikajući stihove u prekrasne pjesme poput Plesačice, Ljubavi, Ljubavne igre. Morem oko Podstrane i Jesenica kod Splita Drago Ivanišević je svakog ljeta plovio svojom brodicom sve do starosnih godina. More mu je bilo nerijetko inspiracija, izvor unutarnjih stanja. Ponekad mu je more  bilo toliko blisko da je progovorio o moru kao o sebi. Iako je poezija Drage Ivaniševića moderna, avangardna, njegove ponajbolje pjesme nastale su na čakavici i donose toplinu domaćeg, poljičkog zavičaja i ljudi koji su pjesniku kao malom djetetu značili mnogo.

Iz dugih razgovora s Dragom Ivaniševićem koje je Mirko Žeželj neposredno, ali sistematski zapisivao, nastala je knjiga Zatočenik slobode – Životopis Drage Ivaniševića u kojem se najbolje oslikava cjelovitost njegovih „mnogih ja“:

„Kao što je u pjesmama mijenjao svijet u poeziju, u slikama ga je mijenjao u slikarstvo. Ipak, nisu to dva svijeta- pjesnički i slikarski-nego jedan te isti, jer u pjesmama svoj unutrašnji misaoni, podsvijesni i onirički svijet izražava konkretnim, čulnim slikama, a i u slikarstvu vanjskim slikama-često iz slobodne fantazije- izražava svoje snove i podsvijest. Drago gleda okolni svijet koji ga okružuje i intenzivno živi u njemu, ali ga ne preslikava niti prepjevava, nego ga projicira iz sebe, kako se u njemu formira i prelama, realno i zamišljeno, vidljivo i egzistencijalno.

Slikanje- kao i pjevanje-polazi iznutra i nikad ne može biti ni završeno ni savršeno.“

Ivaniševićeva književna intencija najbolje proizlazi iz njegovih riječi:

„Treba biti skroman pod suncem. I biti slobodan. Težnja za slobodom najveća je mudrost i smisao života. Potpuna sloboda u svemu najsavršenija je ljudska sreća. Samo nju se nikad ne može postići, jer tada život više ne bi imao nikakva smisla.“

 

Svjetlana Buljević

Podijelite na:

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.