Zlatni jubilej hrvatske književnosti, stoti rođendan Ivana Raosa (Medov Dolac, 1. siječnja 1921. – Split, 7. srpnja 1987.), jednoga od naših našega najplodnijih pisaca, proslavili smo na Novu godinu 2021. godine tiho, gotovo nezapaženo. Nije valjda tome kriva pandemija koronavirusa i epidemiološki naputci o ostajanju doma, naprotiv, baš tada je HRT mogao emitirati koju prigodnu emisiju o Raosu, ima ih u arhivu, a gotovo svakog ljeta se ponovno reprizira, uz Malo misto i Gruntovčane, naša najpopularnija TV serija Prosjaci & sinovi., snimljena po romanu koji je prvi put tiskan prije točno pola stoljeća, dok je snimljena TV serija čekala u „socijalističkom bunkeru“ na prvo prikazivanje sve do 1984. godine. Tih je olovnih godina i Raos morao pisati pod pseudonimom fra Ivan Glagoljaš pa je na stranicama katoličkog Glasa koncila objavio dva pučko-popularna i povijesna romana Župnik na kamenu i Kraljičin vitez.
I nakon piščeve smrti o njemu se malo relativno malo pisalo, još mu nisu tiskana sabrana djela, još nije predstavljen izbor iz Raosova djela u novom nizu Stoljeća hrvatske književnosti, tek je Ana Lederer objavila biografsku monografiju Ivan Raos (Zagreb, 1998.), te je održan jedan stručno-znanstveni skup o njegovu djelu (zbornik 8. Kijevski književni susreti, Kijevo, 2009.), kada mu je otkriven i jedini javni spomenik – bista pred Osnovnom školom u tom mjesto pred Knina, rad akademskog kipara Stipe Sikirice. Osim njega, nekoliko malih skulpturu Raosa u glini izradio je kipar Kruno Bošnjak, a portretiralo ga je desetak likovnih umjetnika, većina tih crteža i slika objavljeno je u knjižici stihova Ivanu Raosu u spomen koje su hrvatski književnici posvetili tom rapsodu s kamena. PDF te knjige može se skinuti s članka https://radio.hrt.hr/radio-split/clanak/24-raosovi-dani-u-medovu-docu/148558/. Spomenimo da je pučki kipar Ljubomir Žužul 2013. isklesao kameni kip dida Ikaša pred trgovačkim centrom u Glavini Donjoj.
Kao što je razvidno iz tog članka, Raosu u čast od 1994. u njegovu rodnom mjestu početkom srpnja održavaju se Raosovi dani, na kojima je početkom ovog tisućljeća desetak puta dodjeljivana i nagrada „Ivan Raos“ za najbolji novi monodramski tekst, jer je Raos napisao najviše monodrama u hrvatskoj književnosti. Ove godine na 28. Raosovim danima, uz tradicijsko odigravanje neke gostujuće kazališne predstave (nažalost, malo se na našem glumištu igraju Ivanovi dramski tekstovi i monodrame), bit će riječi i o Raosovu djelu te će biti predstavljena knjiga Lirika Ivana Raosa, u kojoj će biti pretiskani njegovi prvi poetski radovi, manje poznate pjesme koje je objavio u knjizi Utjeha noći zajedno s preminulim prijateljem Petrom Meštrovićem (Zagreb, 1942.), te trodijelna Knjiga o Taquartima (Zagreb, 1956.), u kojoj su pretiskane prve dvije pjesničke proze Grold Taquart i Pjesan Nikodemova, u vlastitoj nakladi objavljene također ratne 1943., bile zabranjene od ustaške vlasti. Kasnije se Raos nije vraćao mladenačkoj prvoljubavnoj poeziji.
Mladen Vuković