SREDIŠTA SVJETSKE MOĆI

 

 

i položaj Republike Hrvatske među njima

 

 

Ne treba biti veliki poznavatelj svjetskih prilika, dovoljno je  otvoriti novine ili poslušati televizijske vijesti da bi shvatili da je naša planeta postala globalno selo,  i da u tom selu konce, svako u svom sokaku, vuku kojekakve interesne skupine. Bilo da su to države kao centri moći, ili interesnie skupine i lobiji iz sjene ili potpune pomrčine, već dugo se na našoj planeti Zemlji ništa ne događa slučajno. Dovoljno se osvrnuti na svjetske događaje u posljednjih tridesetak godina: dva rata u zemljama bivše Jugoslavije, ratovi u muslimanskim zemljama na sjeveru Afrike i Bliskom istoku; u Iraku, Afanistanu, Libiji i Siriji, i neprekinuti sukobi između Izraela i Palestinaca, ratovi u afričkim zemljama, nasilni silasci s vlasti pojedinih „diktatora“, ekonomske i potpomognute migracije, pandemije Covida i Ebole… ništa se nije dogodilo slučajno. Sve je dirigirano, orkestrirano i provedeno iz kojekakvih središta moći, preko pojedinaca ili interesnih grupa, često tajnim političkim i vojnim operacijama ili terorističkim grupama, a ponekad, kao u ratovima u Iraku, Afganistanu, ili Libiji, direktnom državnom vojnom intervencijom.

Danas se svjetska vojno-ekonomska podjela, umjesto bipolarne prije četrdesetak godina izmijenila, pa se uz zemlje NATO i Varšavskog pakta, nestankom komunističkog bloka, pojavilo pet  svjetskih velesila: SAD, Velika Britanija, Rusija, Kina i Indija. Osim njih postoje i nešto manje, ali relativno bogate sile: Europska unija, Japan, Brazil, Koreja, Izrael… Razvitak novih tehnologija, posebno digitalnih računala, telefona, i internet telekomunikacija,  omogućili su informativnim medijima da jedan događaj na bilo kojem djeliću planete bude istog trenutka vidljiv svugdje u svijetu. Telekomunikacijska internet mrežna platforma u branši informativnih medija, poznata kao Big Tech, danas ima snagu poput najveće vojne sile. Javni internet medijski portali  i društveni medijski portali (Facebook, Twiter, Instagram i sl.) dostupni na sakom računalu i pametnom telefonu omogućuju dostupnost do svakog stanovnika ove planete, što najviše koriste političari i pozadinske političke grupe preko javnih aktivističkih nevladnih neprofitnih grupa, (npr.: tzv „zeleni“) usmjereno na mlađu životnu populaciju, i to se sve snažnije pokazuje na rezultatima državnih izbora u većini država.

Osim Big Tech info-medijskog korporacijskog ceha, danas također djeluju kao vrlo visoko utjecajne i još neke druge cehovske korporacijske interesne skupine. Na prvo i najviše mjesto od svih to su bankarski i finacijski špekulantski cehovi, zatim cehovi energetike, cehovi proizvođača i trgovca oružjem, i cehovi farmaceutskih kompanija.

Ovi branšni cehovi korporacija su samosvojne grupe moći, i doslovno proizvodne izvršne moćne poluge koje krajnjim korisnicima; ljudima, zapravo svojom ponudom diktiraju što nam treba, jer one drže tehnološke proizvodne razvojne vrhove.

No, izvan svijeta javne politike, uspiješni pojedinci i grupe zapadnog svijeta; vlasnici, menadžeri, finacijeri, političari, mislioci, inovativni poduzetnici i industrijalci, već povijesno odavno, slobdno interesno su se organizirali u razna društva sa svojim planovima; agendama dijelovanja, s određenim ciljevima i načinima, pa su tako već u 17. i 18. stoljeću nastali i Masoni i Iluminati kao tajna društva s ritualnim ceremonijama i religijskim stavovima, a koja su se već brzo nakon početka stopili u poznatu masoneriju. Kao inteligentni cijenjeni i visoko pozicionirani ljudi u službama vlasti, ekonomiji i kulturi regrutirali su strogo sebi slične i uspješno radili napredne ponude za dobrobit vladara i elite svojih društava, a cehovske proizvodne i trgovačke kompanije bile su vozilo i oružje u njihovim rukama, posebno u doba kolonijalizma, primjerice: moćne i oružane istočnoindijske kompanije Holandije, Engleske. Tako su putujući svijetom stvarali svoje povjerenike i financirali svoje planove diljem svijeta. Zapravo, tkali su i krojili tkivo tadašnje civilizacije i u trgovini i u kulturi i u proizvodnim tehnologijama i konačno u najvišoj politici, prema svojim planovima, a stroga tajnost omogućavala im je konkurentski uspjeh.

Na toj tradiciji, i iz tog masonskog miljea, tijekom 20.stoljeća nastale su i danas postojeće grupe, CFR; coucil of foreign relations, Bilderbeg grupa, Trilateralna komisija, i WEF svjetski ekonomski forum kao polutajne organizacije; za koje svi znamo, ali nemamo pristupa njihovom internom radu ni njihovim agendama, niti njihovim krajnjim ciljevima. A kako u svojim krugovima okupljaju najbogatije ljude i vlasnike velikih medijskih koncerna, njihovi novinari neće javno propitivati svoje vlasnike, pa je to razlog zašto se njihov rad, planovi i troškovi javno ne propituju.

Nezavisno od Masonerije Europskog svijeta, posebno i samostalno, i daleko prije nastanka Masonerije; zapravo još od vremena Rimskog carstva, postojao je i djelovao ceh novčara, skoro u pravilu židovskih novčara, kasnije (s pojavom modernih korporacija) bankarski ceh, koji je bio jedan od ključnih oslonaca opstanka Židova kroz Europsku povijest, ali i financijer vladarskih kruna i plemićkih dvorova Europe koji su svojom rastrošnošću i krvavim ratovima stvarali stalnu glad za novcem. Ipak, razvojem znanosti, zanatstva, trgovine i kulture, i revolucionarnim raspadom feudalnih odnosa narastala je svijest o potrebi izgradnje prosperitetnog mira za sve, pa i za rješavanja židovskog pitanja u Europi, te nastaje Cionistički pokret vođen od židovskih intelektualaca oko Theodora Hertzla i s uporištem kod kablističkih rabina.  Židovske bankarske obitelji u nastalim kapitalistički odnosima učvrstile su se kao vodeći bankari svih Europskih centralnih banaka koje je zapravo oformila i koordinirala bankarska obitelj Rothschild, a u Londonu su ostvarili City of London kao financijski centar s posebnim statusom . Također i u novom svijetu Amerike, tijekom dugotrajnih prijepora s Američkim vlastima, koje su zapravo vodili Masoni, uspijevaju uspostaviti Federalne Rezerve kao centralnu Američku bankarsku instituciju na privatnom kapitalu.

Fuzijom dakle velike i razgranate financijske moći židovskih bankara, s osloncem na podršku rabina, a kroz politički Cionizam tijekom 19.tog i 20.tog stoljeća židovi su uspijeli izboriti i konačno ostvarenje države Izrael. Ovaj židovski krug moći, po cijelom svijetu, operativno javno se realizira kroz Izraelski lobby, posebno u USA i Velikoj Britaniji, ali kroz druge političke javne kongresne i specifično namijenjene udruge; kao primjerice : American Jewish Congress (AJC), American Israel Public Affairs Committee (AIPAC), Anti-Defamation League (ADL) , B’nai B’rith International, Rabbinical Assembly (RA)

 

Planovi prethodno navedenih društava visokih pozicija moći; političkih, tajnih i polutajnih, pa i nacionalnih i religijskih, javno i konkretno realiziraju se i na način da dokazani visoko uspješni i ugledni pojedinci; najčešće iz svijeta gospodarstva i ekonomije, svojim donacijama osnivaju takozvane filantropske zaklade za rješavanje nekih egzistencijalnih ljudskih i svjetskih specifičnih životnih razvojnih potreba. Putem tih zaklada oni potiču osnivanje i daju financiraju za rad nevladinih neprofitnih organizacija u kojima okupljaju zainteresirane; najčešće mlade odvažne pojedince na njihovim lokalnim mjestima širom svijeta, te tako globalno potiču kretanje i politike država u određenom smjeru i za ciljano određene ishode i svrhe.

Primjerice, među najstarijima i prvima:

Rokefeller foundation – za medicinu, zdravlje i populacijsku znanost, poljoprivredu i prirodu, umjetnosti humanizam, znanost o društvima, međunarodne odnose,

Carnegie Foundation for the Advancement of Teaching (CFAT) – za razvoj obrazovanja,

Ford Foundation – za unaprjeđenje bogatstva ljudi ekonomskim mjerama, obrazovanjem, povećanjem sloboda i demokracije i mira u svijetu

Danas pak, jako aktualne i poznate su zaklade:

Open Society Foundations (formalno Open Society Institute) Georgea Sorosa za razvoj antitotalitarniih politčkh i ekonomskih rješenja, bazirano na filozofiji Karla Poppera; knjizi Otvoreno društvo i njegovi neprijatelji.

i Bill & Melinda Gates Foundation za jačanje zdravstvene otpornosti čovjeka i društva.

Iako su proklamirane vrijednosti za koje se zaklade i operativne udruge zalažu vrlo humanističke, u stvarnosti one su sklone agresivnim načinima i rješenjima koja zapravo idu protiv čovjeka kao suverene i identitetne osobe. Vodeći ovaj proces u pravcu eugeničkih postulata u praksi,  čovjeka se svodi na radni resurs pod doslovno potpunom kontrolom korporacija i vlasti, a čemu smo svjedoci baš u ovom našem vremenu tekuće pandemije, za čije se rješavanje nameće totalitarno jednoumlje i totalna poslušnost.

 

KRITIČKI OSVRTI

  

Djelovanje intersenih grupa i lobija uočeno je od već odavno, prije više od stotinu godina. Ono što je jako važno spomenuti jest vertikalna i horizoltana povezanost između različitih skupina, koja je samo naizgled nespojiva. U cilju moći i utjecaja uvijek postoje veze, a jedna od najutjecajnijih skupina je upravo židovsko bankrska Cionistička skupina u SAD-u. Njihovo djelovanje nikad nije javno, a za svoje ciljeve koriste druge, „niže“ skupine koje onda odrade postavljene zadatke. No, bez obzira na tajnost njihova programa i rada, njihovo djelovanje je odavno poznato- O tihim vladarima iz sjene govore američki predsjednici:

Woodrow Wilson „Od kad sam ušao u politiku, razgovarao sam s brojnim ljudima koji su mi se obraćali imajući u mene veliko povjerenje. Jedan veliki broj njih koji se u Sjedinjenim Državama bave trgovinom i materijalnom proizvodnjom, nečega se boji. Oni znaju da negdje postoji moć toliko organizirana, tako suptilna, tako svevideća, tako ispovezana, tako kompletna, tako sveprožimljuća, da im je bolje ne govoriti glasnije od šapata kad o njoj osuđujuće govore.“

Predsjednik SADa Eisenhover 1961. godine u televizijskom obraćanju naciju i vladu, upozorio je na opasno narastajuće koncentracije moći  u rukama američki multimilijardera, uglavnom židovskog porijekla, a o opasnosti koje za američku državu proizlazi od djelovanja ove skupine, kratko prije smrti, javno je progovorio je i predsjednik Kenedy.

General Major Smedley Darlington Butler, najnagrađivaniji marinac u Američkoj povijesti, uz veliko vojno iskustava u Američkoj vojsci, otkriva  plan za prevrat Američke vlasti, koji su mu pojedinci iz tog interesnog lobija ponudili, da kao ugledni genetar izvrši pod njihovim pokroviteljstvom. U knjizi Rat je iznuda (War is recket), iznio je preciznu i oštru kritiku Američkih ratova za profit.

„Rat je iznuda/reket. To je oduvijek bio. To je moguće najstariji način, lako najprofitniji, zasigurno najpokvareniji. Jedan jedinstveni, internacionalne širine. Jedinstven po tome što je dobit obračunata u dolarima a gubitci u životima ljudi. Iznuda je najbolji opis, vjerujem, iako se tako nešto ne čini većini ljudi. Samo mala ‘unutrašnja’ grupa ljudi zna o čemu se tu radi. To je vođeno za dobrobit stvarno samo nekolicine, a na trošak stvarno mnogobrojnih. Potpuno izvan rata, mala nekolicina ljudi ratom pravi golemo bogatstvo.“

 

Osim same novčane zarade, koja sama po sebi stvara financijsku, a potom i svaku drugu moć, svjetski centar moći krenuo je potpunu transformaciju čovjeka kao jedinke i do sada poznate ljudske civilizacije. Neki od izvršitelja njihovih planova su fondacije koje vode Bill Gates i George Soros, a cilj ovog projekta je stvaranje novog svjetskog poretka i „novog čovjek“ kao biološke jedinke.  Da bi se ostvario takav poredak potrebno je uništiti nacije kao povijesne tvorevine, obitelj kao društvenu zajednicu i religiju kao branu od animalizacije čovjeka. Dovoljno je navesti „plodove“ ovog procesa:

  • Liberalizacija svega postojećeg, uništenje obitelji, legalizacija abortusa, promicanje lgbt zajednica, stvaranje umjetnih homoseksualnih obitelji s mogućnošću posvojenja djece, stalne ekonomske i „dirigirane“ migracije, miješanje rasa i naroda te stvaranje novog „čovjeka“.
  • „Novi čovjek“ će biti potpuno kontroliran od Velikog brata, biti će samo oruđe u rukama vlastodržaca. Zato se provode raznorazni pokusi, od kloniranja do bioničko androgenih eksperimenata i stvaranja umjetne inteligencije. „Novi čovjek“ će biti samo humanoidni robot, a novim tehnologijama će se iz „Centrale“ moći usmjeravati njegovo ponašanje; hoće li biti radostan ili tužan, miran ili agresivan ovisi o programu koji će usmjeravati njegovo ponašanje. Budući ratovi protiv još nezauzetih država ili pojedinaca voditi će se kompjutorski, a „novi čovjek“ samo oruđe u njihovim rukama. Čak su i Hollywoodski filmovi ovog žanra sredstvo za sprovođenje ovog plana. Jer, ono što se ponovi stotinama puta više ne u psihološkom pogledu ne predstavlja opasnost.

Postavlja se sasvim logično pitanje: kad sam ja uspio prikupiti većinu ovih podataka i dokumenata s interneta, znaju li za ovo što se svijetu događa hrvatski političari i hrvatske obavještajne službe. I Što čine da hrvatsku državu izvuku iz ralja stranih interesnih lobija. Još od vremena Domovinskog oslobodilačkog rata, kada su Hrvati unatoč svim prognozama i željama svjetskih moćnika, pobijedili i stvorili samostalnu državu, svjetski moćnici čine sve da je unište. Slobodna Hrvatska nije bila u planovima svjetskih moćnika, ne samo Cionista, već i Velike Britanije, Francuske, a djelomično i Rusije. Naime, Jugoslavija je bila projekt  Britanske  i Francuske masonerije koji su uložili velika sredstva u jugoslavensku industriju, a propašću Jugoslavije ostali se i bez uloženog kapitala i bez zarade. Hrvatska država bila je najveći „krivac“ za raspad Jugoslavije, pa shodno tome ni Francuska ni Britanija Hrvatskoj nikada neće oprostiti njenu slobodu. Što se tiče Rusije, ona je pomagala Srbiji u vrijeme i nakon rata jer joj je Jugoslavija bila zanimljiva zbog izlaza na Sredozemno more. Danas, kad Srbija nema izlaz na Jadran, Srbija joj više nije posebno zanimljiva, pa bi Hrvatska s Rusijom trebala više surađivati u obostranom interesu. No, uza sve strane neprijatelje, najveći neprijatelji opstanka Hrvatske države i hrvatskog naroda su naši korumpirani političari koji ne štite hrvatske interese, već provode zapovjedi svjetskih ( i  Europskih) moćnika. Jer, alfa i omega hrvatske nacionalne izdaje Vladimir Šeks, prije nekoliko godina u jednom intervjuu je izjavio: „ Izbori za hrvatski sabor su ionako nevažni. Sve se odluke donose vani. Sabor je tu samo da provede ono što stranci odluče…“. Pametnom dosta. A jesmo li pametni, pokazat će vrijeme.

 

Zoran Jurišić

 

Podijelite na:

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.