Čovječanstvo je stablo koje se grana. Znanost nije otkrila tko je to stablo zasadio na ovaj planet, u ovu zemlju. Religiozni ljudi vjeruju da je to učinio Svemogući Bog, koji je Izvor Života. Neki vjeruju da su to učinile napredne civilizacije koje su posjećivale ovaj planet. No, pretpostavke i dalje ostaju, ali jedna je činjenica nepobitna, a to je, da dolazimo na ovaj svijet, to jest rađamo se na njemu, živimo koje desetljeće, ako imamo sreće, i odlazimo. Vrijednost ljudskog života je nemjerljiva, no nametnu se svijetu za gospodare okrutni ljudi, pa je taj ljudski život spao na nisku cijenu, gotovo nikakvu. Možda i jesmo nečiji eksperiment, da se iskušamo kao vrsta, no svaki pojedinac trebao bi biti svjestan vrijednosti života. To ni izbliza nije tako. Često ispada da smo u većem broju plodovi zla nego plodovi dobra. Bilo oni na vrhu piramide, bilo mi koji smo na dnu. Naučiti čovjeka cijeniti svoj i tuđi život, naučiti ga etici, moralnim zakonima, gotovo je nemoguća misija.
Ljudska populacija u svijetu raste golemom brzinom, unatoč ratovima koji je smanjuju, prirodnim kataklizmama, gladi i siromaštvu u nekim zemljama. Množenje je prirodni zakon, blagoslov, no nekontrolirani rast ljudske populacije u nekim zemljama, iz mnogo razloga postaje zabrinjavajući. Svjetski čelnici upozoravaju da se zemljini resursi prazne, može doći do katastrofalnih posljedica, gladi, nedostatka pitke vode, dok istodobno baš oni bez granica eksploatiraju svaku stopu ove zemlje, zagađuju bez mjere. Što se tiče rasta stanovništva, još je blagopokojni papa Ivan Pavao II. opominjao da je nužno planiranje obitelji, da bi ljudi imali barem ono što je nužno za život, moraju se uzeti u obzir društvene, socijalne, ekonomske i zdravstvene prilike u nekim zemljama. Obzirom se to ne uzima u obzir, iznalaze se načini da se stanovništvo prorijedi. Je li s ciljem da se smanji ljudska populacije, COVID 19, prenesen s neke životinje na čovjeka, ili je on proizveden u laboratoriju kao specifična vrsta biokemijskog oružja, ne znamo. Ako razmišljamo, onda bi zaključili, ako je sa životinje prešao na čovjeka, dao bi se brzo zaustaviti, ma on se takvom brzinom proširio diljem svijeta, kao da ga netko poput luga siplje iz zraka. Čovječanstvo se našlo na kušnji, u velikim nevoljama. Taj virus, koji nije definiran, razara ljudski imunitet, neuništiv je, poput nekog prokletstva, gdje se zavuče, ostaje trajna prijetnja. Gospodarstvo je na izdisaju, zdravstvo je poharano. Ljudi ostaju bez posla, bijeda je mnogima pokucala na vrata. Ljudi su pali u depresiju, porasla je konzumacija droga kojih je na tržištu svaki dan sve više. Ovisnost o alkoholu, obiteljsko nasilje i kriminal. Cjepiva koja su dostupna, nisu učinkovita, neka su dokazano opasna po život. Dezinfekcijska sredstva, također uzrokuju posljedice, preko kože ruku prekomjerno se unose u organizam. Tu su i maske. Pretužna je slika vidjeti ih na ljudskim licima, posebno dječjim. Ima ih svih boja, od svih materijala, nekima (budalastima) su postali ukrasni dodaci. Nema osmijeha, nema srdačnosti, otvorenosti. Te maske postale su prave obrazine. Upravo je lice odraz božanskog na čovjeku, Božja slika. Promatranje, to jest gledanje ljudskog lica, otkriva nam čovjeka. Za nekoga se kaže da ima anđeosko lice, za nekoga da ima mračno lice, za nekoga da ima lisičje lice. Ljudsko lice, u davna vremena, bilo je simbol štovanja. Svi osjećaji koje nosimo u sebi, reflektiraju se na licu. Stavljati masku na lice, znači ponižavati čovjeka, a osim toga to znatno otežava disanje. Disati znači upijati zrak koji nam je neophodan. Disanje je ujedno centrifugalno i centripetalno gibanje zraka kroz srce, koje je središte ljudskog tijela. Otvaranje i zatvaranje vrata našega tijela. Pokreće naš unutarnji ritam, kako tjelesni tako i duhovni. Ne možemo zanemariti koliko se milijardi zarađuje na maskama, cjepivu, opremi za medicinsko osoblje i bolnice. A što tek reći o kontaminiranom otpadu koji se baca posvuda. Na stotine milijuna maski u jednom danu baca se posvuda, zaraza se širi nekontrolirano.
Upali smo u zlo nesagledivih razmjera. Nema ubojitijeg oružja koje može ugroziti čitavu ljudsku populaciju i prirodu od ovog virusa. Možemo se moliti da nas Bog izvede iz ove apokalipse. Povijest je pokazala tijekom velikih stradanja i tragedija, da je obraćenje urodilo plodom, Bog bi se umilostivio i spasio svijet. Tko je spreman moliti se, predati se Bogu bezrezervno? Tko od nas može potvrditi da održava trajno plamen vjere? Tu svijeću trnu mnogi unutarnji i vanjski vjetrovi. To su naše vječne kušnje. Molitvom najprije čistimo i obnavljamo sebe, stječemo kreposti i vrline, odazivamo se Božjoj ljubavi, duša se otvara milosti koja se u preobilju izlijeva na nas. Sile zla uzmiču. U mističnom smislu u nas ulazi božansko, djeluje na nas i štiti nas. Na ispravnom smo putu ljubavi i nade, ne upadamo u vražju mrežu. Spadaju sve maske i obrazine, iza kojih se kriju oni, koji nam taje istinu, preuzimaju ulogu Boga. Znamo da je bilo mnogo pobuna protiv Boga, onih zaslijepljenih svojim znanjem i ohološću. Znamo i da su svi pali i prokleti. Tko bi sebi poželio takvo što? Bože nas sačuvaj.
Danica Bartulović