IZABRANE PJESME IVANA BITANGE ŠUJANA

 

 

 

 

Naš ogranak Matice hrvatske predstavio je knjigu izabranih pjesama Žrvanj Ivana Bitange Šujana, 6 studenog u našoj knjižnici u Podstrani. Knjigu su predstavili Ivica Šušić, Mara Pezo i Mlade Vuković koji je vodio kroz program. Stihove su čitali Ivana Župa i Marijan Grbavac. O njegovoj poezije Mladen Vuković napisao je esej koji prenosimo:

 

POETSKO MELJIVO ISPOD ŠUJANOVA ŽRVNJA

 

Naklada Bošković Split, u sunakladništvu s Ogrankom Matice hrvatske u Podstrani, objavila je dvanaestu zbirku stihova “Žrvanj” Ivana Bitange Šujana (1959.) s izborom pjesma iz prethodnih jedanaest knjiga, koje su popraćene pogovornim tekstovima Zlatka Tomičića (pisan 1998.), Petra Gudelja, te Mare Pezo, Mladena Vukovića i Ivice Šušića, koji je izabrao pjesme. Knjiga je predstavljena 6. studenoga 2018. u Knjižnici Marka Marulića u Podstrani. Pred lijepim brojem štovatelja stiha o konciznom Šujanovu poetskom izričaju, na književnom standardu i zavijačjnoj ikavici, koji bljeskovitom metaforom ili poentom osvoji čitatelja, govorili su Mara Pezo, Ivica Šušić i Mladen Vuković, a pjesme su čitali Ivana Giove Župa i Marijan Grbavac.

Ususret šezdesetog rođendana i tridesete obljetnice pjesnikovanja Ivan Bitanga Šujan dovršava svoju kuću od stiha, sagrađenu u predvorju duše, na krškom kamenu iznad svijeta podzemnih tekućica, ispod nebesa otvorenih za krik života i molitvu smiraja. Dvanaesti mu je to naslov već objavljivanog stihovlja, s pokojom novom pjesmom, koje kao dvanaest apostola riječi omeđuju gabarite njegova poetskog svijeta napojenog mjerom i vjerom, mirom i hirom, radom i nadom. U temeljima su mu domoljubni, socijalni i kristolični stihovi, već odavna prepoznatljivi svojim iskrenim kucajem rukopisa.

Možda slučajnom znakovitošću, između korica zbirke je sedamdeset sedam naslova koji poput sedamdeset i sedam mračajskih vilinskih posestrima rese traganje za istinskim pitanjima života, poput sedamdeset sedam zavelimskih izvora nude rosu za neiskazivost odgovora na sve naše ljutnje, slutnje i šutnje. Sva ta bujica kaosa svijeta došla je pod Ivanov žrvanj, samljela duhovni kukolj i  prosipa nam duhovno brašno, lirsko meljivo, koje katkada zna biti i memljivo, ali i streljivo, najdraže kad je željivo, šegljivo, igrivo, kad zna nahraniti gladnu dušu čarolijom ljepote

stiha.

Šujan krči kroz šumor govorenja, žamor sveglasja, i sadi poetsku mladicu koja plijeni svojom lapidarnošću i amalgamizmom, posvjedočujući staru umjetničku istinu manje je više. Te ustihovljene malešnice na granici ubodljivih haikua i poučne gnome posebno se zrcale u  aforističkom ciklusu Gargaše (Šujanizmi, opet ih je duzina), u kojemu autor poseže za zavičajnim etnografskim pomagalom čije šipkaste oštrice izravnavaju ostriženu vunu, što će reći da nam kao „šiljci u masi“ šapuću „čija mati crnu vunu prede“, p(r)okazuju tukce među guskama u magli.

Sve je manje žrvnjeva na vodenicama, ti kameni turnji za mljevenje žita odlažu se u muzej uspomena, a na hladnoj Vrljici (u Runovićima zvanoj Matici) pjesnik Ivan Bitanga Šujan, nadomak ušća Šajnovca, još melje žitaričnu liriku, i ispod svog žrvnja zasipa čitatelja hranjivom i  melemnom riječju, bez modernističkih aditiva, zdravo meljivo zaboravljenoga čistog domaćeg mirlusa.

 

Mladen Vuković

 

 

 

KAD BI SE VRATIO

 

(pok. ocu)

 

kad bi se vratio

obradovala bi se mater

nije se zasmijala od kad si oša

kad bi se vratio

ne bi ti da iz prančioka

ne bi diga teže od kašike

samo da mi kažeš šta ću

ali znam da od toga nema ništa

jer niko se od naši nije vratio

kad bolje promislin

ljudski je ne vraćat se u gore

makar mi vali oni još jedan susret

oni još jedan zagrljaj

 

 

UMIROVLJENIK ZAGORE

 

Sjedi skamenjen

Pred starom kućom

Čeka

Poštara il smrt

 

 

VESELA PJESMA

 

Pred kamen kućom

Na sušilu

Leprša

Dječji smijeh

 

Ivan Bitanga Šujan

 

Podijelite na:

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.