UMRO JE GOSPODIN  MILAN VUKOVIĆ,  BRANITELJ HRVATSKOG IMENA I ODVJETNIK PROGNANIH I OSUĐENIH POLITIČKIH ZATVORENIKA

 

Cijenjeni i dragi moj odvjetniče!

Kad padne hrast tek  se otkrije  koliki  je prostor ispunjao. Ova je   smrt istrgla  iz  obitelji, iz  naše sredine  velikana iza kojeg je nastala nepremostiva  praznina.  Tvoj nas je  odlazak duboko dirnuo i potresao. Sada u ovom trenutku  imam potrebu javno  izreći sve ono što osjećam u srcu. Znam da je to nemoguće. Osjećam se dužnim  da progovorim kao  zatvorenik i osuđenik kojeg si branio. Pamtim naš prvi susret koji je trajao  samo nekoliko trenutaka pred vratima sudnice.  Zagrlio si me i rekao:  – Fra Jozo, ne boj se! To je trenutak kada se nitko nije usudio braniti me. Iz straha da se i sam ne nađe na optuženičkoj klupi. Sjećam se odvjetnika pokojnog Damjana Vlašića kad je bio zamoljen da me brani i koji je odgovorio:“ Fra Jozo, kad bih ja prihvatio  tvoju obranu, prije tebe bi bio osuđen!“ I tako su svi redom  odbijali.   Ti se, dragi Milane, nisi bojao. Tvoja odvažnost i hrabrost očitovale su tvoju veličinu čovjeka – bio si veliki pravnik i odvjetnik.

Dragi moj Milane,  bio si  nam svjetionik  i znak  kad nam je  bilo tako teško  posvjedočiti naše hrvatstvo, kulturu,  našu vjeru i naše ideale. Taj komunistički olovni sustav koji je postao režimski nije  dopuštao  slobodu jednom odvjetniku da stane na stranu osumnjičenih, optuženih domoljuba za verbalni delikt.

Članak 133 kaznenog zakona je za riječ izrečenu ili napisanu protiv države Jugoslavije ili njezinih uglednika predviđao  od 1 do 10 godina zatvora.  Toliki smo se našli na udaru tog zakona. A ti si bio neustrašiv. Slušao si  optužbe njihovih sudova koje su  nosile u sebi  nepravdu  i odisale  osvetom i nasiljem, a posebno nad  našim hrvatskim intelektualcima. Bio si  neustrašiv, nepokolebljiv  jer si kao vrhunski intelektualac i pravnik svaku njihovu optužbu i zamku iskoristio protiv njih.

Tko bi mogao zaboraviti 1981!  Okružni sud u Mostaru.  Sve je spremno, porota, tužitelj, svjedoci, sudac.  Ti se pojavio kao odvjetnik. Gledam te s kojim dostojanstvom ulaziš u sudnicu.  Nisi se bojao. Odvažno si došao u Mostar  skrivajući se agentima koji su nadzirali sve hotele. Znao si za to te si ih vješto izbjegavao i prenoćio u našem samostanu u Mostaru. Pred samo suđenje si tražio od sudca da me susretneš.

I počeše čitati i otkrivati u Međugorju organiziranu akciju za rušenje sistema, za  rušenje bratstva i jedinstva, uzimajući iz mojih propovijedi ono što im je odgovaralo da argumentiraju optužnicu. U jednom kritičnom trenutku   odvažno si počeo obranu:“Ovdje se sudi Bibliji. Ona je na optuženičkoj klupi. Uvaženi suci, moj osuđenik je izrekao pokorničke propovijedi u kojim poziva na obraćenje, a ne na rušenje komunizma..»

„Druže advokat, i ja sam malo čitao Bibliju,“ reče  tužitelj. „Da, u tome je i problem – bez straha odgovara odvjetnik Milan –  što  ste čitali malo. Zato  imamo veliko nerazumijevanje biblijskih citata.”  Izgubljenom  tužitelju  je  ostala samo mržnja jedini argument i jedina snaga. To nije zbunjivalo Milana.

U svom nastojanju da potkrijepi optužnicu,  tužitelj je pokušao iznositi  bilo kakve elemente ne bi li pokolebao Milana govoreći: – U sobi i crkvi optuženika pronašli smo  trobojnicu bez socijalističkih oznaka. To je propaganda ustašluka  protiv SFRJ i njezina poretka.

No Milan smireno uzvraća: „Gospodine Tužitelju, evo vam  kolo od 10 dužnih metara trobojnice koju sam danas kupio u Mostaru, trgovina Razvitak“ ,  bacivši  prema njemu kolo trobojnice  koje se odvilo i ukrasilo sudnicu.

To je bio naš pokojni Milan.  Ovo svjesno  ističem jer su iste vrednote danas ugrožene i u Saboru i u Vladi i u Europi. Danas nije imao tko objasniti koliko je stara i od kada datira hrvatska trobojnica, a od kada  crvena zvijezda. U ovom trenutku Hrvatskoj javnosti nedostaje  Milan sa svojim utemeljenim  jasnim stavovima. Danas već osjećamo kako nedostaju lucidni i odvažni intelektualci koji brane i promoviraju neprolazne vrijednosti čovjeka, obitelji, vjere , morala i sve hrvatske vjerske i kulturne baštine. Osjećamo se kao na brodu s neiskusnim kapetanom.

I kad je komunistička propaganda izgledala najjača, on bez straha nudi hrvatskoj javnosti knjigu koja ga je posebno proslavila s naslovom – ČLAN 133 KZ SFRJ NAD  MEĐUGORJEM

Još je komunizam na vrhuncu moći, a on ga kompromitira ovom knjigom. Brani međugorski pokret od komunističkih i drugi domaćih neprijatelja. Koliko pisama je napisao kardinalu,  hrvatskim biskupima, svećenstvu braneći i tumačeći Međugorje. Hvala ti za sve.

 

Pa kad se prisjetimo sudskih namještenih procesa i  progona hrvatskim velikanima i njegovih  obrana. Jednostavno zvoni komunističkim sudnicama njegova riječ, njegova obrana. Od Đodana  do Vlade Gotovca, hrvatskih proljećara pa sve do Domovinskog rata i vrlo riskantne obrane u beogradskom  sudu hrvatskog domoljuba Antuna Kikaša iz Međugorja.

I kad smo se našli zajedno na Pantovčaku na prijamu prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana  na  dodjeli odlikovanja čuli smo jasne riječi  – „Dragi Milane, hvala  što si neustrašivo, vješto i neumorno branio  hrvatske osuđenike u teškom komunističkom režimu.“

Dragi prijatelji, danas nam nedostaje snažna riječ koja će obraniti našu hrvatsku obitelj, našu hrvatsku baštinu i kulturu . Danas nam treba neustrašiv  vizionar i glas koji brani naš odgoj našu vjeru i naše hrvatske svetinje.

Milan je borac koji je pobjeđivao   po sudnicama diljem Jugoslavije braneći Hrvatsku i Hrvate.  Ako me danas pitate što je radio u svom vijeku i odvjetničkoj karijeri tvoj  Milan, mogu vam reći – Milan je časno branio Hrvatsku.

Branio si je riječima, perom i časnim životom.  Sa svojom suprugom Antonijom- Točkicom rodili  ste dvije kćerke: Sanju i Milanu te  dobili unučad. Obitelj i svi mi tvoji osuđenici smo ponosni na tebe. Hvala ti za hrabrost koja je resila cjelokupni tvoj život. Hvala za častan i uzoran život odvjetnika, suca, pravnika. Hvala  što te se nije moglo potkupiti, što nisi bio branitelj  zbog novca. Hvala za sve što si učinio za Hrvatsku, a posebno za Međugorje. Tvoja knjiga „Obdareni milošću“ govori o tebi kao čovjeku vjerniku.

Neka ti dobri i milosrdni Gospodin  otvori vrata raja i vječnog mira u Gospodinu.

Počivaj odvjetniče u miru,  u svojoj ljubljenoj grudi Hrvatskoj u svom dragom Mirogoju.

Počivao u miru Božjem!

 

fra Jozo Zovko

srijeda,  21. ožujka 2018.  Mirogoj

 

 

Podijelite na:

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.