Kako spektakularno otvoriti feratu a da to ne bude ni Hollywood ni Bollywood? Jednostavno, malo mašte, nešto vrijednih ljudi, puuuno rada i još više dobre volje. Upravo sastojaka kojima PD „Perun“ obiluje. I upravo oni, odnosno mi, smo otvorili feratu „Via Perunika“.
Otprilike dvije godine nakon ideje, a tek koji mjesec nakon početka radova, naša ljupka i vesela ferata Via Perunika svečano je otvorena. Da objasnimo na početku: ferrata je sajlama, klinovima i stepenicama olakšan i osiguran put kroz stijenu ili opasnu padinu. Ako ste tu sliku upravo zamislili u glavi, bit će vam jasno što ovaj naš projekt znači za naše brdo Perun. I za sve nas, kako planinarsko društvo, tako i širu zajednicu.
Pa kad ste već zamislili, obratite pažnju na pogled. Od Biokova i, uz malo sreće Pelješca i Korčule, preko Visa, Brača, Šolte sve do Trogira. A Split na dlanu. Vide se i gužve na raskrižjima i oko šoping centara, pa čovjeku postane još milije što je gore.
Zadržite tu sliku još malo pa obratite pažnju na tu sajlu koju držite, na klinove kojima je pričvršćena u stijenu. Netko ju je donio tu, pričvrstio, trasirao put. Eto zbog toga je spektakl. Zasluženi. Jer sajla je samo dio posla kojeg je trebalo odraditi. A odradili su ga dečki iz Iris Adventure Teama i planinarskog društva Perun, odnosno mi. Znam da se zahvale uvijek stavljaju na kraju teksta, a što uglavnom nitko pošteno ni ne pročita, pa sam stoga odlučio zahvale sponzorima ugurati u tekst. Jer, ruku na srce, zaslužili su.
Počelo je kako i dolikuje. Mirno i dostojanstveno. Sa misom na Perunskome. Držeći se drevne tradicije na crkvici Sv. Jure održana je Sveta Misa i blagoslov polja. Za zaštitu usjeva i plodova od grmljavine i tuče, bolesti i nametnika, za kišu kad zatreba i sunca koliko treba. S blagoslovom im bilo.
Prvi gosti i planinari počeli su pristizati već od ranog jutra,nerijetki da bi iskoristili priliku sudjelovati na misi. A neki su jutro na Perunu i dočekali. Naime, u sklopu večeri „disko pod zvijezdama“,koja se održala večer ranije, nastao je mali šatorgrad. Zahvaljujemo se organizatoru Kaos Labu, bez njih bi naš koncert bio unpluged odnosno akustičan. A pravim riječima – neslan.
Dok su se gosti raštrkali po padinama i hladovima Peruna, a grupe pustolova verale uz feratu, postavljena je naša foto izložba na otvorenome. U dvadesetak fotografija vjerujemo da smo uspjeli prikazati duh društva i pozitivnu energiju koju sa sobom nosimo. Jer za razliku od prijašnjih godina, ovaj smo se put odlučili da kriterij bude emotivna a ne umjetnička vrijednost fotografije. Uostalom, kako smo i pokazali, emocija itekako može bit umjetnost. Iako treća po redu ova je postava dobila najveće odobravanje i najveću posjećenost do sad. Hvala foto studiju „Adria“ na svesrdnoj pomoći.
Dio ekipe u Hrastovini ostao je razočaran jer su zbog tehničkih okolnosti odgođene karaoke. Ispričavamo se uz obećanje da će biti održane na prvom slijedećem okupljanju.
Sa prvim mrakom zapalila se vatra. Što zbog ugođaja a što i zbog međuigre gradela i odojka. Sa prvim mrakom uključila su se i pojačala. Koncert „Rock’n’ Roll pod zvijezdama“ počeo je svemirskim vokalom Eleaine, pjevačicom i gitaristicom dua 008, odmah nakon njih, sa svojim dinarskim rockom izašli su dečki iz benda Eto, savršeno se uklopivši u atmosferu stijene nadvite nad šumu.
U pola nastupa sljedećeg sastava Robert Deniro, momaka koji sviraju obrade za svoj, a itekako i naš gušt, počela je bakljada. Petnaestak članova i simpatizera PD Peruna povješalo se duž ferate i istovremeno zapalilo bengalke. Vatrena je rijeka potekla niz stijenu, nebo je postalo crveno a bend je u šumi izvodio „Purplle Haze“. Neopisiv trenutak, stoga ga i neću opisivati. Nema smisla, trebalo je vidjeti, trebalo je doživjeti.
Silaskom „bakljaša“ sa stijene oduševljenje i strasti su se malo smirile, no samo za kratko, jer na binu izlaze legende splitskog nezavisnog rocka – Ekskurzija Poljoprivredne Škole. Svojim genijalnim tekstovima, britkim a duhovitim, s usnom harmonikom koja ih približava bluesu, rasplesali su sve što se rasplesat dalo. Kao počast Perunovcima Ekskurzija je premijerno izvela najnoviju pjesmu kojoj iz meni znanih razloga ne želim navest ime. Uostalom, tko je bio taj zna. Hvala svim grupama, na pomoći, savjetima i susretljivosti. Jer nije lako u današnjim vremenima naći ljude koji sviraju besplatno, samo za gušt, publiku i pivo.
Poslije koncerta izvođači i posjetitelji okupili su se oko vatre pa pjesmom i svirkom dočekali zoru. Koja je nekima svanula jako rano, jer u devet ujutro na poprištu nije bilo nikakvog smeća, nikakvog traga da se tu pred tek koji sat odvijala proslava. Vrijedne ruke Perunovaca…
Ubrzo su počeli pristizati i prvi posjetitelji, otvorio se šank, privukavši umalo jednako pažnje kao i foto izložba tek par koraka dalje. Jer, piće su posluživala dva člana, a kustose su glumili skoro svi. Stigli su i mediji, uzvanici, u jedanaest sati zakazano je službeno i svečano otvaranje, na ulazu u feratu okupilo se nestrpljivo mnoštvo. Potpredsjednik je održao izuzetno kratak govor (na čemu mu se ovom prilikom zahvaljujem), sa info-ploče skinuta je zastava PD Peruna i predana djevojčici Tamari. Čisto da se zna kome smo feratu napravili. Mladima, onim koji dolaze poslije nas. Neka se na vrijeme nauče cijeniti raj koji nam je dan na čuvanje. Tek onda dolaze posjetioci, planinari, avanturisti i turisti, namjernici i slučajnici…
Prva službena i vođena skupina krenula je u prvo službeno penjanje feratom čim se potpredsjednik sa zastavom sklonio sa puta. Šaroliko društvo, djevojke i mame, planinari, djeca, opasani sigurnosnim pojasevima, okrunjeni kacigama veselo su nam mahali uspinjući se sve više i više. Uz sivu stijenu, prema plavom nebu. Možda bi sad bio pravi trenutak da se zahvalim i ključnim elementima, općini Podstrana i Turističkoj Zajednici Podstrana, bez njihove podrške i razumijevanja ne bi bilo ni putokaza, ni info-ploča, ni Via Perunike… Samo očišćena Hrastovina i poneka probijena staza.
Ubrzo je poslužen i naš čuveni fažol, jedan od najboljih među članicama Hrvatskog Planinarskog Saveza, po njemu su nas prvo prepoznali. I zapamtili. Grupe su se izmjenjivale na Via Perunici, planinari su dolazili, odlazili, zahvaljivali se na izvrsnoj organizaciji, savršenom okruženju i uloženom trudu. Hvala njima na posjeti, uz poruku „dođite nam opet!“. Hvala redom: HGSS Split, oni su se brinuli za sigurnost i „ne daj Bože“, HPD Hum, HPK Sv. Mihovil, BK Timun, udruga Žrvanj iz Žrnovnice, PK Teton iz Šibenika, Sv. Jure – Solin, HPD Malačka – Kaštela, SAK Ekstrem – Makarska, HPD Mosor, PK Split, PU Dinaridi, PD Daždevnjak, PK Gojzerice – svi odreda iz Splita… Dalje se ne mogu sjetiti pa se ispričavam svima koje sam eventualno zaboravio. Uostalom, kao da je lako popamtiti takvo mnoštvo…
U sumrak se šaroliko veselo društvo počelo osipati, nivo fažola u kotliću drastično je opao,upalila se vatra, a Perunovci su, u suradnji sa prijateljima, počeli sa zadnjom fazom proslave – čišćenjem. Detalji nisu bitni, bitno je da je naša Hrastovina ponedjeljak jutro dočekala kao da se tu ništa nije događalo, svo smeće bilo je pokupljeno i sneseno, stolovi, posuđe, ambalaže svih vrsta isto, ničeg na livadi, ni u šumi nije bilo. Tek po koja zaboravljena šparoga i zbunjeni zelembać. Do slijedećeg viđenja na našoj i vašoj ferati Via Perunika.
Petar Čorić