ORWELOVA ŽIVOTINJSKA FARMA

 

 

         Eric Artur Blair, rođen 25. 6. 1903., u Benegalu, u britanskoj koloniji Indiji, umro 21.1.1950 u Londonu. Njegov otac Richard, radio je u državnom odsjeku za opijum. S majkom i dvjema sestrama otac ga je poslao u Englesku na školovanje. S pet godina počeo je pohađati osnovnu školu u Heksly, koju su pohađale njegove dvije starije sestre. Pokazao se darovit i dobio je stipendiju. Kad je završio kompletno školovanje, odlazi u Burmu gdje je bio zaposlen kao policijski službenik. Nakon četiri godine rada dao je ostavku i vraća se u Englesku. Započeo je svoju književnu karijeru. Godine 1933, koristi pseudonim George Orwel. George je svetac, zaštitnik Engleske, a Orwel je ime rijeke u Suffolku u Engleskoj, gdje je Eric, odnosno Artur često boravio jer ga taj krajolik nadahnjivao. Od svog književnog rada nije mogao živjeti pa se laćao svakojakih poslova. Bio je i najamni radnik, jedno vrijeme učitelj, ali zbog narušenog zdravlja morao je napustiti učiteljski posao te je radio kao pomoćnik u antikvarijatu. Bio je u Španjolskoj na ratištu, te je shvatio da su tobožnja radnička prava u ime kojih se ratovalo, zabluda. Da se imperijalizam, koji je dobro upoznao i zamrzio, svejednako kroz tobožnju revoluciju, ponovo uspostavlja na čelu kojega je Staljin i njegova horda, koji prodaje svijetu maglu, a zapravo je okrutniji od onih protiv kojih diže glas. Radio je i u novinarstvu, na televiziji u propagandnom programu, te shvatio da je posvuda priča ista. Nadređeni koji sve konce drže u svojim rukama, svima i svime gospodare, i podređeni koji su uvijek obespravljeni. Kolo se uvijek vrti na istu stranu. Lijevi i desni, sve se u konačnosti svodi na isti kalup. Uspostavi piramida, sve točno posloži. Oni gore, nedodirljivi su. Oni dolje, upregnuti da kolo okreću. Kad se poniženi i osokole, pobune, pa čak u nekim prilikama uspiju nadjačati one na vrhu koji ih ujarmljuju, priča se ponavlja. Opet se stvara hijerarhija, lobiji,  klanovi, interesne grupe, sve posloži na isti način. Tako su njegove spoznaje i promišljanja urodile time da 1944. napiše svoje prvo veliko, značajno djelo, koje je zasjenilo sva ostala,  Animal Farm 1984. / Životinjska Farma 1984. To je ustvari satirični roman koji govori kako će svijet postati mjesto bez ljudi. Naime ljudi će izgubiti svoju ljudsku osobnost. Životinje, ustvari oni koji su svedeni na nivo životinja,  preotimaju životinjsku farmu, to jest svijet koji jest životinjska farma,  na kojoj su dotad živjeli i uvode svoje reforme. Da bi zavladala pravda, donose 7 zapovijedi prema kojima se vladaju. U početku im je dobro, onda se opet pojavljuju ljudi, oni isti koji su sebe uzdigli u elitu,  i životinje opet pobjeđuju ljude. Međutim, same krše donesene zapovijedi, uspostavljaju hijerarhiju. Životinjska farma postaje vlastelinska. Kad su ostale životinje vidjele što se događa, da ih snalazi ista sudbina, pobune se. Dolazi do pobune i izdaje. Glavni lik, svinja – Napoleon, izdaje životinje, na kraju se više ne zna tko je tko. I oni gore i oni dolje, isti su, istog kova, samo je pitanje tko će u datom trenutku biti podmukliji, lukaviji, krvoločniji. Orwel je u likovima svinja prikazao vladare komunizma i imperijalizma. Posebno je prezirao i mrzio Staljina, svodeći ga na lik gnusne životinje. Poslao je poruku svim budućim naraštajima, da shvate da nikad neće postojati besklasno društvo niti će pravda vladati. Ovo njegovo književno djelo, uz to što mu je donijelo golem uspjeh i priznanje, donijelo mu je znatan prihod, više nije bio u teškoj novčanoj oskudici, već je mogao pristojno živjeti. Djelo je bilo popularno, i nakon nekoliko godina postalo je književni klasik. To njegovo književno djelo mnogo je aktualnije u naše vrijeme nego je bilo u njegovo. Nažalost, Orwela su pratile životne tragedije. Bili su bolesni on i supruga. Nisu imali djece pa su usvojili dijete. Supruga mu je umrla na operaciji. Oženio se po drugi put i nakon samo nekoliko godina umire od tuberkuloze u 47 godini života.

         Njegovo djelo Životinjska Farma 1984, ilustrira sva protekle vremena, a bojim se i buduća. Sjetimo se svih revolucija, svih ratova, svih utopija, svih ideala, svih gaženja i obespravljenosti. Osvrnimo na sadašnja događanja u Hrvatskoj, u svijetu. Sve se ponavlja. Svi zakoni, sve zapovijedi, donose se samo da se uspostavi hijerarhija, osigura vladavina izabranih. Vrh piramide ostaje isti, u podnožju su isti jadnici iz Zolinih romana, Sluga Jernej iz knjige Ivana Cankara, životinje iz Životinjske Farme Georga Orwela. Istanbulska konvencija omogućit će onima na vrhu, ne samo da oni na dnu budu jadnici i robovi, nego će primjenom rodne ideologije, koja se već provodi, doista izobličiti ljudsku rasu i lišiti čovječanstvo najveličanstvenijeg dara koji nam je Bog dao. Ljudske posebnosti, ljudske duhovne dimenzije i slobode izražavanja. Ljudske jedinstvenosti, sklada i ljepote. To je upravo sotonin cilj za koji se sotona svim silama zalaže od svoje pobune protiv Boga. Borba protiv uzvišenog reda koji Bog uspostavlja diljem svemira, borba protiv mira, pravde i istine. Sotoni se gotovo nemoguće othrvati. Jedna mi osoba u povjerenju došapnula, da će Hrvatska biti Božja zemlja i Hrvati Božji narod. Nasmijala sam se. Dugo me gledajući, uvjerljivo mi je ponovila da je to već od Boga izmoljeno. Ja uzvratila da je to čista utopija. Ona meni:“ Pa što ako je utopija? Bog sve može izmijeniti. Utopija postati stvarnost.“ Daj Bože da bude po njezinu, no: “Sila Boga ne moli.“ Sila i oholost prkose Bogu i narodu. Jao nama, jao svijetu. Vladaju oni koji nemaju ni trunku empatije, ni dašak ljubavi. Sve ljudske suze, svi gladni, sva djeca bez obitelji, bez doma, svi ugroženi, njima nisu ni koliko trun pljeve. Uostalom, u mogućnosti su proizvoditi neka nova, nakaradna bića kao kokoši u inkubatoru. Rade na tome da ljudi, ovakvih kakvi jesmo, bude što manje. Razrjeđuju nas, prorjeđuju, tjeraju u stravične ratove da izginemo. Sruše nam sve. Oduzmu imovinu, ostanu neizlječive rane na duši i tijelu. E pa sad, je li ovo ljudski ili životinjski svijet? George Orwel, bio si uman čovjek i prorok, kamo sreće da si napisao knjigu, recimo, „Ljudski Svijet 2018. Nova era čovječanstva u miru i ljubavi.“  Nema ljudskog svijeta. Ako bi neki dijagnostičar napisao dijagnozu o sadašnjem mentalnom zdravlju čovječanstva, napisao bi da smo depresivni, kaotični, posve izgubljeni. Iz nas izlazi smrtni hropac. Na izdisaju smo. Ne čitam više tisak, ne slušam radio, ne gledam televiziju. Sve je to nakaradno, bolesno, izaziva mučninu i gađenje, uznemirava i straši. Trudim se vjerovati u utopiju. Ne ide mi zasad. A vama, poštovani čitatelji?

 

Danica Bartulović

 

 

Podijelite na:

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.