S Miljenkom Žanićem o turizmu

 

Uredništvo Podstranske revije dosjetilo se da tema ovoga broja bude turizam, pa smo u sklopu teme odlučili predstaviti turističke djelatnike iz različitih dijelova naše Podstrane. Kroz naredne redke, upoznat ćete se s mještanima koji su se među prvima počeli baviti ovom djelatnošću. Obitelj Miljenka Žanića zasigurno je zaslužila da im damo prostora kad je riječ o turizmu, jer su oni među prvima u našem mjestu  koji su počeli s iznajmljivanjem. Razgovarali smo s „glavom“ obitelji Žanić, 85-godišnjakom Miljenkom Žanićem koji nam je kazao nešto više o počecima turizma i njegovom razvoju. Sve je počelo šezdesetih godina prošloga stoljeća….

-Turizmom sam se počeo baviti 1963. godine. Naime, moja obitelj je krajem pedesetih godina izgradila kuću uz more, potom uselila u nju 1959., te su odlučili nekoliko soba osposobiti za iznajmljivanje. Tada ovdje nije bilo vodovoda, imali smo gustirnu, a budući da smo imali hidrofor, imali smo vode. U dvorištu je bila špina s tušem i jedan zahod u kući. Gosti su čekali u redu kako bi ujutro obavili nuždu. Čak smo gostima napisali da u kući imamo i toplu vodu. Prvi gosti su bili Nijemci, nisu bili zahtjevni kao današnji turisti. Bilo im je bitno druženje, zabave koje su trajale do dugo u noć.

 

Kad usporedite današnji turizam s nekadašnjim, koje su i kolike razlike?

 

Danas se odvija drugačiji turizam. Imamo još nekih starih gostiju, sada nam čak i njihova djeca dolaze s obiteljima. Danas je tranzitniji turizam, pa se u našem pansionu kreću gosti iz Kine, Indije, Koreje, Japana, Amerike…Moram priznati kako su danas gosti zahtijevniji i stalno nešto pitaju i vi im morate udovoljiti svim zahtjevima, jer gost je uvijek u pravu. Danas su se pojavile i društvene mreže gdje se sve komentira, tako da se i na to mora paziti. Prije je gostima bilo najbitnije uživati i zabavljati se, nije bilo mobitela, interneta. Svi su pričali, pjevali, plesali i jeli i to su bila divna druženja i uspomene kojih se dan danas rado prisjećamo.

 

Kako ste se vi odlučili posvetiti turizmu?

Ja sam u Splitu završio srednju Ekonomsku školu, zaposlio se u splitsku Luku skladišta, te upisao Pravni fakultet. Stjecajem životnih okolnosti, život me odveo na drugu stranu. Nisam htio ući u partiju. Moj stariji brat Ante bio je partizan, umro je u 33.godini te me na samrti savjetovao da ne idem nikuda. I ja sam ga poslušao. Bio sam pod stalnim pritiskom, napustio sam posao i zaposlio se u Turističkom birou Općine Podstrana. Godine 1971. prešao sam u hotel Kairos, današnji Le Meridien Lav na mjesto organizatora nabave. Tu sam radio sve do 1992., kada sam nakon prometne nesreće primoran bio otići u mirovinu.

Što bi se, po Vašem mišljenju moglo učiniti da se turizam u Podstrani digne na još veću razinu?

Čujte, o tome bi se dosta moglo govoriti. Podstrana je prekrasna  i ima sve predispozicije da bude još bolja. Turizam u našem mjestu ima velike mogućnosti razvoja, a tu se ne smije msiliti samo na obalni dio jer je tu i brdo Perun koje je veliko bogatstvo. Trebalo bi napraviti žičare, jednu u Strožancu i drugu u Sv. Martinu. Odlična atrakcija bili bi i restorani na brdu, što bi sigurno privlačilo brojne turiste. Otvoriti neke trgovine gdje bi planinari mogli kupiti boce vode. Pogled s Peruna je veličanstven i šteta je to ne iskoristiti. Turizam se ne smije bazirati samo na ljetne mjesece, već se mora raditi na turizmu koji bi trajao cijelu godinu. Tu je i prekrasna Gornja Podstrana, koja krije velike potencijale. Ja sam jedan od prvih koji je obnovio staru kuću, te se danas moja obitelj uz postojeći pansion, bavi i iznajmljivanjem kuće za odmor. Trebalo bi osposobiti vodu i kanalizaciju u selu, jer vatrogasne cisterne  ljeti ne mogu napojiti cijelo mjesto.

Silvija Melić

Podijelite na:

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.