Premda početci turizma u Podstrani sežu još u prvu polovinu dvadesetog stoljeća, nekakav ozbiljniji oblik turizma započeo je tek početkom 60-tih godina prošlog stoljeća. Prolaskom jadranske magistrale i gradnjom kuća uz obalu Podstranjani se započinju baviti turizmom kao, tada, dodatnim izvorom prihoda. O tim vremenima kazat će nam ponešto Vlado Vlašić, dugogodišnji turistički pregalac, jedno vrijem i tajnik Turističke zajednice Podstrana.

  • Turizam u Podstrani je krenuo iza drugog svjetskog rata, najprije preko ferijalnih saveza bivše države. Uglavnom su to bili mlađi ljudi sa šatorima koji su postavljali na iznajmljene površine uz more, a potom se, sve u vidu tadašnje politike, pojedina poduzeća i gradovi kupovala ili iznajmljivala kuće u Podstrani u kojima su ljetovali radnici. Na podrućju Podstrane bilo je desetak takvih odmarališta i oni su održali sve do devedesetih godina.  Strani individualni gosti počeli su dolaziti negdje šezdesetih, da bi vrhunac dosegli sedamdesetih i početkom osamdesetih godina. Ti strani gosti, najviše iz Njemačke, Austrije, Italije a i drugih,  jer je Europa svojim standardom omogućavala da njihovi radnici, a to su bili uglavnom pripadnici srednje radničke klase u tim državama, ljetuju na Jadranu.
  • Kako su turizam prihvatili mještani Podstrane?
  • Pa mještani su vidjeli da bi bilo dobro te turiste smjestiti u svojim kućama i ponešto i zaraditi. Da se razumijemo, naši mještani nisu puno vjerovali u turizam. Poljoprivreda je bila sigurnija i prihod od nje je značajan. Tako su spaljene kuće iza drugog svjetskog rata izgradili, čak i u njih uveli cijevi za vodu i prije no je došao vodovod. Moram posebno spomenuti jednog čovjeka, vizionara, Tonča Juradina, koji je u tim vremenima kad u turizam nitko nije vjerovao govorio: „Turizam, čistoća mora i sela , to će vam biti perspektiva“. Osim njega turizam su razvijali entuzijasti: pok. Marčić Tonći, pok. Davor Juras, Miljenko Žanić, pok. Fabjan Perišić. Dok je Fabjan bio predsjednik, ja sam bio tajnik.
  • Kakvi su bili prohtjevi tadašnjih turista u odnosu na današnje?
  • Iskreno, turisti su tada bili skromni. Nije bilo pretjeranih zahtjeva, jer to su uglavnom bili radnici koji bi dolazili desetak- petnaest dana na ljetovanje. Danas su razlike ogromne. Razlika u mentalitetu gostiju se promijenila, ali, na žalost, razlika u mentalitetu Podstranjaca nije se promijenila. Podstranjci još uvijek misle da mogu malo ulagati, a puno zaraditi. Kako protumačiti da općina Podstrana koja bi trebala imati vlast na ovih 5-6- km obale ne može sama odlučiti kako će se urediti plaža, kako će raspolagati s pomorskim dobrom, jer županijski birokrati sprječavaju svojim propisima i odlukama da ta obala bude nama na ponos, a turistima na uživanje. Pogotovo se svojim nebulozama javljaju nekakve udruge  koje propagiraju „prirodno“, a to znači prljavo, neuređeno, puna lažine i smeća. To je za njih prirodno.
  • Što bi po vama prvo trebala učiniti naša Općina a s njom i Turistička zajednica Podstrana?
  • Mora se znati da ne živimo u vremenu od prije sto godina. Tako i plaža koja je bila prije sto godina nije plaža kakva danas nama treba. Nama treba plaža s parkirnim mjestima na koju će doći turisti s automobilima, sa sadržajima koje trebaju turistima. Ne treba izmišljati toplu vodu, već samo vidjeti što rade drugi. Prvo, mora dobiti novce iz EU, pa napraviti tri izlaza na more, recimo, nasuti kocke gdje će se parkirati auti, pa onda produžiti kupalište uz sanitarne čvorove i ugostiteljske sadržaje, pa i bine za kulturne sadržaje. Jer Podstrana je na moru, ali nema pristup moru. Danas mještani koji se bave turizmom iznad magistrale, pa i sami naši mještani, ne mogu doći do mora. Jer su oni kojima su kuće uz plažu uzurpirali pomorsko dobro i svojataju plažu ispred svoje kuće i nikome ne dozvoljavaju blizu. Tako se ne može ozbiljno baviti turizmom. Bez ozbiljnog ulaganja nema napretka ni u čemu, a pogotovo u turizmu.

Zoran Jurišić

 

 

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here