Prošlo je nekoliko mjeseci od kako je don Ivica Barišić, župnik crkve Gospe od zdravlja, poslan na službu u drugu župu. Na njegovo mjesto imenovan je don Nikola Mikačić. I do sada smo običavali predstaviti mještanima naše svećenike pa je red da porazgovaramo i s novim svećenikom. Za početak nam se predstavio sam:
- Ja sam don Nikola Mikačić. Rođen sam u Kaštel Gomilici 1989. godine, tu sam i završio osnovnu školu. U Splitu sam završio nadbiskupijsku gimnaziju, također i malo sjemenište. Potom sam upisao i završio Katoličko bogoslovni fakultet. Nakon šest godina zaredio sam se i postao svećenik. Prva služba bila je u Nadbiskupiji gdje sam dvije godine bio tajnik, a potom dvije godine kapelan u crkvi Gospe od Otoka u Solinu,
- Ovo je dakle prva samostalna župa? Kako vam se čini mjesto u koji ste došli i ljudi koje ste susreli ovih nekoliko mjeseci?
- Pa, prekratko je vrijeme da bi svakoga koga sam sreo mogao pobliže upoznati. Mogu reći da sam u ovo kratko vrijeme jako zadovoljan. Ljudi su me lijepo primili, prihvatili, mnogi su se ponudili za pomoć ako mi što treba. Meni je ovo prva samostalna župa pa mi je sve novo, a pretpostavljam da i ljudima treba neko vrijeme da se priviknu na novog župnika. Smatram kao svećenik da se moje poslanje vrši na slavu Božju za spasenje duša koje su mi povjerene. To je moj najvažniji zadatak, taj duhovni dio. Jer kako ja shvaćam svoj poziv, lijepo je dati prinose u izgradnji zgrada ili kakvih kulturnih događanja, no, misli da je za svećenika najvažniji zadatak spasenje duša. A to i vjernicima i svim ljudima treba biti prvi zadatak.
- Recite mi, kad smo već dotakli ovu temu, po crkvenom učenju II Vatikanskog koncila, svaki vjernik je dužan biti evangeliziran i sam također evangelizirati druge. Mnogi svećenici se žale da vjernici jako malo poznaju svoju vjeru. Vjera se prakticira na tradicionalan način, površno, izvanjski, bez dubine, pa čak i općeg znanja o Isusovu nauku. Kako vi gledate na to?
- Mi smo svi na putu upoznavanja svoje vjere, upoznavanja Boga. Onaj tko bi rekao da sve zna taj ne govori istinu. I ja kao svećenik svaki dan učim. Župa je širok spektar vjernika, neki su vjernici više, neki manje prožeti vjerom. Što više uđemo u suštinu i dubinu naše vjere lakše je i evangelizirati. Kao što je moja dužnost evangelizacija to bi trebala biti i dužnost svakog vjernika. Raspitivati se o svoj vjeri, čitati o svojoj vjeri, pitati, razgovarati. Vjera se uči i proučava cijeli život. S tim da to učenje je drugačije za različite uzraste, jedno je za djecu, drugo za odrasle. I svako ima konačan cilj – spasenje duše. Kad se duboko uđe u Kristovu vjeru tada ju je lako živjeti.
- Obzirom da je razgovor upoznavanja zamišljen kao kratko vaše predstavljanje kao svećenika, ne bi ulazili u dublje teološke ili župne teme. Za to će biti prilike u drugim brojevima Revije. Imate li kakvu poruku svojim župljanima?
- Želio bih svim vjernicima da osjete duh Božića. Da se kao vjernici ne prilagođavaju svijetu koji je oko nas, koji nas ne shvaća i ne razumije. Ne bi trebali slaviti svjetovni Božić, Božić bez Isusa Krista. Božić bez Boga.
Da se ne zadrže samo na površnom, materijalnom. Na darovima, kupovanju, na praznom slavlju. Naše slavlje može biti samo rođenje Sina Božjega, dolazak živoga Boga na zemlju. To je naše istinsko slavlje. Bez tog slavlja nema pravog doživljaja Božića. Posebno mi vjernici dužni smo stalo navještavati radosni susret s Kristom koji se rađa radi nas. U tom svjetlu bi čestitao rođenje Isusa Krista svim vjernicima, rođenje našega Spasitelja koji dolazi radi našeg spasenja na zemlju. Jer Isus Krist je tu s nama, on je tu radi nas i u njemu uvijek iznova možemo nalaziti snagu u problemima i teškoćama, te u njemu naći radost i mir, i spokoj naše duše.
Zoran Jurišić