Piše: Nevio Šestić
Na osnovi odluke posljednjeg austrougarskog cara i kralja Karla I. (IV.). od 30. listopada 1918. da se austrougarska ratna flota, utvrde i luke predaju Narodnom vijeću Države Srba, Hrvata i Slovenaca, predstavnici flote i tog vijeća obavili su primopredaju 31. listopada 1918. u Puli, Šibeniku i Kotoru. Najvažniji čin te primopredaje zbio se u Puli, glavnoj ratnoj luci austrougarske ratne mornarice, gdje se nalazio admiral Miklós Horthy, posljednji zapovjednik austrougarske ratne mornarice. Primopredaja se obavila na admiralskom brodu Viribus Unitis. U činu ovdašnje primopredaje sudjelovali su s hrvatske strane, uz izaslanike Narodnog vijeća: Antu Tresića Pavičića, Ivana Marije Čoka i Vilima Bukšega, još i predstavnici lokalnog odbora iz Pule: Lovro Škaljer, Mirko Vratović, Lacko Križ i Mario Krmpotić, a sa strane austrougarske ratne mornarice, osim admirala Horthyja, još i visoki mornarički časnici: Franz Lauffer, Adolf Schmidt, Emil Konek i Franz Morin. Nakon primopredaje, na svim su ratnim brodovima u pulskoj luci spuštene austrougarske i izvješene hrvatske zastave. Nešto kasnije stigao je na admiralski brod Viribus Unitis Janko Vuković – Podkapelski, dotadašnji kapetan bojnog broda, kojega je Predsjedništvo Narodnog vijeća Države Slovenaca Hrvata i Srba promaknulo u čin kontraadmirala i imenovalo zapovjednikom ratne flote te države. Tog istog dana 31. listopada 1918. Narodno vijeće Države Slovenaca, Hrvata i Srba uputilo je notu svim članicama Antante, kojom ih je obavijestila da se ni sa jednom od njih ne nalazi u ratnom stanju. No, stvari su krenule u drugom smjeru u duhu tajnoga Londonskog sporazuma i pretenzije Kraljevine Italije na hrvatsko područje. Tijekom noći između 31. listopada i 1. studenog 1918., dok su se Janko Vuković – Podkapelski i brojna posada Viribus Unitisa od više od 300 mornara nalazili na počinku, dva su se diverzanta talijanske ratne mornarice kriomice probila do broda i uz njegov bok postavili tempiranu minu velike razorne moći. Mina je u ranim jutarnjim satima, 1. studenog 1918., eksplodirala, minirani Viribus Unitis je potonuo, a s njim i njegova posada zajedno s Jankom Vukovićem – Podkapelskim.5 Figurativno govoreći, potopljene su tako i hrvatske zastave i težnje u Puli, Istri, Rijeci, kvarnerskim otocima i dijelu Dalmacije. Kraljevina Italija započela je okupaciju toga područja!
U procesu hrvatske nacionalne integracije i stvaranja moderne i suvremene hrvatske države ta dramatična zbivanja 1918., kratki bljesak hrvatskoga nacionalnog ushita, ali tragičnosti i bola, puna znakovite simbolike, nisu samo historiografska tema. Toj istini svjedoči i umjetničko i književno stvaralaštvo. Hrvatski slikar Anton Motika naslikao je poznato svoje djelo Hrvatske zastave u pulskoj luci 1918., koje više nego toliko riječi govori o hrvatskom znakovitom ushitu u pulskoj luci kada su sa brodova austrougarske mornarice skinute carske, a podignute hrvatske zastave. O tome najbolje svjedoči i nedavno objavljeni roman Admiral hrvatskoga književnika i uglednoga pulskoga sveučilišnoga redovitog profesora u miru Stjepana Vukušića, koji Janka Vukovića – Podkapelskog, Ličanina i Hrvata, opisuje kao prvoga hrvatskog admirala koji je »potonuo bojnim brodom Viribus Unitis s hrvatskom zastavom na jarbolu 1. studenog 1918.«6 Iako je Janko Vuković pl. Podkapelski samo 14 sati bio admiral, koliko se i vijorila u pulskoj luci hrvatska zastava, na admiralskom brodu Viribus Unitis, taj je čin jasno upozorio na pravednu težnju hrvatskog naroda da bude svoj na svome, što je poslije i ostvario.
Virubus Unitis