Čovjek mora imati čvrsto stajalište s kojega promatra svijet, mora imati svjetonazor koji se mora jasno odražavati u svakom njegovom postupku. Za takva čovjeka možemo reći da u nešto vjeruje, i da je dosljedan. Takvi ljudi zavrjeđuju poštovanje pa makar stajali i na pogrešnom stajalištu. Jer oni će ga, ako shvate da su na pogrešnom stajalištu, mnogo lakše i brže promijeniti, nego oni koji ne znaju tko su i što hoće pa su, zavisno od ostvarenja svoga interesa, i vjetra koji trenutno puše, čas ovakvi čas onakvi. Takvi ljudi se teško mijenjaju jer sve žele prilagoditi i podrediti sebi, sebe stavljaju u centar svijeta i zato su neskloni služenju i žrtvi.
Čvrsto stajalište daje sigurnost, mir, sposobnost i hrabrost za dosljedno svjedočenje.
Čvrstih stajališta ima mnogo, ali koje je najčvršće? Koje opstaje i kad sve drugo propada? Koje će tko kao stajalište zauzeti zavisi od cilja koji želi postići. Onom tko želi vječno živjeti nije nimalo uputno, ni logično kao čvrsto životno uporište izabrati nešto prolazno, kao, na primjer, bogatstvo. Za ostvarenje toga cilja treba mu nešto izvanzemaljsko, što će opstati i on zajedno s njim, i ako zemlja propadne.
Svjetlost je najčvršće uporište, iako se takvom na prvi pogled ne čini. Bez nje nema života, jer je upravo Ona život. Ona je Istina. Omogućava nam vidjeti, u fizičkom i duhovnom smislu. Pod njom biva potpuno jasno tko je tko, i što je što. Ništa nije postojanije od nje. Savršena je, a to što nam se često čini da je nestabilna govori više o našoj manjkavosti, govori da nas jedino ona može usavršiti.
Stoga bi nam životni cilj trebao biti što veća prosvjetljenost. Za to su nam najbolji primjer sveci. Veza između njih je toliko čvrsta da se riječi svjetlost i svetost razlikuju u samo dva slova: SV(J)ET(L)OST.
Zato stoj na svjetlu, svjedoči ga odsjajima, i nećeš propasti.
Ivan Bašić
PROSVJETLJENOST
O, da mi je biti proziran!
Biti proziran, a ne biti prazan.
Kao voda, staklo ili nebo.
Biti, a kao da me nema.
Biti na način
da svjetlu ničim ne priječim
da me potpuno ispuni
i kroza me prolazi.
Biti tako da drugi kroza me vide,
da ne vide mene, nego svijetlo.
Ivan Bašić