- pjesnička manifestacija Dobrojutro more
U ovim vrelim ljetnim danima, 3. i 4. kolovoza, u Podstrani se održala 23. pjesnička manifestacija Dobrojutro more. Utemeljena na ideji pok. Milana Vukovića da se pjesničkom riječi obilježi Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, ime je dobila po stihu čuvene Pupačićeve pjesme. Manifestaciju su zajednički organizirali Ogranak Matice hrvatske u Podstrani, Društvo hrvatskih književnika i Općina Podstrana.
Ovogodišnja manifestacija započela je svetom misom u spomen na umrle pjesnike koji su nastupali na manifestaciji u Podstrani ili bili njeni laureati. Misu je vodio fra Ivan Kramar. Potom je otvorena međunarodna likovna izložba koju je postavio akademski slikara Duško Aničić na temu more, a u organizaciji LU Ante Kaštelančić. Postavljeno je 80 slika autora iz 6. zemalja. Izložbu je pozdravio Darijo Radović, predsjednik OMH u Podstrani i zahvalio članovima likovne udruge na stalnoj i svesrdnoj suradnji. Potom je slijedio književni dio.
Uz pozdravne govore Darija Radovića i Đure Vidmarovića, predsjednika DHK , pjesnički dio otvorio je Mlade Bartulović, općinski načelnik. Pozdravio je sve sudionike i goste a posebno Damira Borasa, rektora zagrebačkog sveučilište te dr. Attilu Koosza počasnog hrvatskog konzula u Mađarskoj. Na pjesničko Dobrojutrenju sudjelovali su pjesnici: Nevenka Kovačević, Ivica Sorić. Jovica Škaro, Miljenko Galić, Stjepan Šešelj, Stanko Krnjić, Ivan Kramar, Luka Tripalo i Tomislav Milohanić, Glazbom su nas obogatile sopranistica Ivana Mogić uz klavirsku pratnju Silvane Marčić. Kroz program nas je vodila LIdija Šegvić koja je i recitirala pjesme ovogodišnjeg laureata Anđelka Vuletića, koji na žalost, zbog bolesti nije nazočio večeri. U prigodnoj besjedi Đuro Vidmarović se osvrnuo na književni rad Anđelka Vuletića, po njegovu sudu njavećeg živog hrvatskog pjesnika, prešućenog u Hrvatskoj ali priznatog u svjetskim razmjerima, posebice u Europi i Francuskoj, gdje je u pjesničkim recenzija proglašen „velikim svjetskim pjesnikom“. Iz Vidmarovićevog opsežnog obraćanja posebice ističem: „Podstrana je u ovom trenutku metropola hrvatske poezije. Mjesto lokus poeticus. Mjesto koje je trajno obilježeno po tome što je središte, danas, u ovom trenutku, najvažnijeg poetskog zbivanja posvećenog Domovini i njenoj slobodi. Tu dodajmo i ovu prekrasnu izložbu i glazbu koja nas prati, tako da imamo jedan multimedijalni događaj.
Sutradan, u nedjelju 4. kolovoza u vrtu ljetnikovca stare plemićke obitelji Cindro u Strožancu, članovi Ogranka Matice hrvatske u Podstrani predstavili su svoje najnovije knjige u izdanju našeg Ogranka, kako mještanima, tako i pjesnicima koji su večer ranije dobrojutrili svoje stihove u Gornjoj Podstrani. Stihove su čitali su redom: Divna Ban Bakota, Ivan Bašić, Stanko Krnjić, Ivan Kramar, Nevenka Kovačević, Danica Bartulović i Zoran Jurišića. Glazbom nas je pratio jedan od vodećih hrvatskih gitarista Petar Čulić koji je pripremio prigodni glazbeni program. Time je ovogodišnja pjesnička manifestacija 23. Dobrojutro more u Podstrani uspješno privedena kraju. Do novog dobrojutrenja.
Zoran Jurišić
Govor Đure Vidmarovića, predsjednika DHK, bivšeg diplomate RH i saborskog zastupnika na otvaranju 23. pjesničke manifestacije Dobrojutro more u Podstrani, 3. kolovoza 2019.
- Gospodine načelniče, drage kolege iz vodstva Matice hrvatske, pjesnici, uvaženi ljubitelji lijepe književne riječi, poštovani gosti. Evo, čuli smo, u čast domovinske zahvalnosti dvadeset i tri godine ovdje, u Podstrani, održava se pjesnička manifestacija po nazivom Dobrojutro more. I to na izuzetnoj razini, jer ako gledamo dosadašnji popis laureata – to su najjača imena suvremene hrvatske književnosti. Polovica, na žalost, više nije živa, jer se kod odluke uvijek pazi da to bude i nagrada za životno djelo.
U ovom prekrasnom ambijentu, dakle, gospodin Milan Vuković, jedna od vertikala državotvorne misli u Hrvatskoj, došao je odmah nakon Domovinskog rata na genijalnu ideju, zajedno s domaćim rodoljubima, da na ovom čudesno lijepom mjestu, ispred Čitovnice u Gornjoj Podstrani, pokrene pjesničke susrete. Hvala Bogu, danas smo imali svetu misu za umrle pjesnike i organizatore koji su sudjelovali na ovim susretima. Meni kao predsjedniku Društva hrvatskih književnika bilo je tužna činjenica koliko je naših kolega umrlo, a među njima su i neki za koje sigurno nema nitko osim nas, tko bi tu misu platio. I to je na neki znak našega jedinstva.
Kad smo birali pjesnike za večerašnji susret nastojali smo da to budu od najmlađih, kao što je to Luka Tripalo, mladi pjesnik koji je tek stasao, pa do najstarijeg Andrije Vučemila, čovjeka koji je šest godina bi na Golom otoku, ali mu, na žalost, godine dolazak nisu dozvolile. Podstrana je u ovom trenutku metropola hrvatske poezije. Mjesto lokus poeticus. Mjesto koje je trajno obilježeno po tome što je središte, danas, u ovom trenutku, najvažnijeg poetskog zbivanja o Domovini i slobodi. Tu dodajmo i ovu prekrasnu izložbu i glazbu koja nas prati, tako da imamo jedan multimedijalni događaj. Uz jedan spiritualni pogled na ovu prekrasnu obalu, na ovo more koje gotovo nestvarno djeluje u ovim uvjetima ispod planine Perun, koja govori o mitskoj dimenziji naše prošlosti, i podržava tvrdnju da smo na ovaj prostor došli kao organiziran narod, sa svojim vlastitim Panteonom, sa svojim vlastitim vjerskim sustavom, a ne kao jedna divlja razuzdana masa, kao što bi neki povjesničari htjeli prikazati hrvatski narod. Isto tako želim naglasiti da je danas manifestacija u čast Domovinske zahvalnosti, i to je jako važno, jer danas postoji na žalost cijeli krug intelektualaca i publicista koji na razne načine obezvrjeđuju Domovinski rat. I prikazuju u filmovima, pa i u književnim djelima dragovoljce kao ljude koji su bili ili bolesni, ili sumanuti, ili pijanice, ili moralno upitne osobe. A mi znamo da to nije bilo tako, i znamo da bez hrvatskih vojnika danas svega ovoga ne bi bilo. I to se mora stalno naglašavati.
Ja kao predsjednik DHK zahvaljujem načelniku što je ovdje. Mi kao društvo nastojim potaknuti u svim sredinama da se stvori književno ognjište, a za to je potrebna sretna sinergija: ljudi entuzijasti kao što su ovdje naši članovi Matice hrvatske, političke zajednice bez čije podrške ne možemo i DHK. I kad se sve to složi onda imamo jednu ovakvu manifestaciju kojom se pjesnici svojim radovima približavaju publici. Stalno govorimo kako nema publike, nema interesa, no to nije točno. Jer upravo ovakvim večerima poezijom dolazimo do srca slušatelja, ljubitelja poezije. Ne mogu kazati da je vrijeme za knjigu i da državu možemo poštedjeti od kritike odnosa prema kulturi. Mi iz kulture to jako dobro znademo koliko bi se moglo učiniti, a ne čini se. Ali i pored toga mi će mo i dalje pisati i stvarati svoja književna djela. Glazbenici i likovnjaci svoja, jer je to dio našeg identiteta, jer nam je Bog taj dar dao. To nam je sudbinom određeno i tako mora biti. Ja obilazim brojne manifestacije, no ovdje u Podstrani, na ovom mističnom mjestu gdje se dodiruju nebo i zemlja, po svemu je posebna. Gospodine načelniče budite ponosni na ovu manifestaciju, budite uvijek s ljudima od pera i kulture. Oni nisu uvijek jednostavni. Uvijek su pomalo i komplicirani, ali drugačije ne može ni biti. Mi nismo činovnici. Mi imamo svoju viziju svijeta i svoju dioptriju, mi svijet gledamo kroz vlastite naočale. Ali mi smo nosioci identiteta ovog naroda. Bez književnika, pitanje je da li bi naš narod uopće opstao. Mi se zaklinjemo u Marulića, Držića, Tina Ujevića… ljude koji su živjeli kao građanske osobe, ovako ili onako. Ali, oni su naša povijesna vertikala. Jer kako kaže Heideger, – jezik je kuća bitka. Veliki mađarski književnik Gjula Ileš je kazao jednu prekrasnu rečenicu s kojom ću ja završiti svoj govor: Materinjski jezik – to je narod.
Sretan sam što sam ovdje, ovo je moje posljednje obraćanje vama kao predsjednika DHK, ali siguran sam da će svi oni koji dođu iza mene podržavati ovakve književne susrete jer oni imaju duboki smisao. Oni nadilaze samo literarnu činjenicu i s obzirom na dan domovinske zahvalnosti postaju dio našeg općenacionalnog buđenja, ushićenja i nacionalne homogenizacije. U Europu smo ušli sa zadovoljstvom, ali smo ušli s imenom i prezimenom i s kulturom. A hoćemo li je sačuvati to više nije briga onih u Europi. To je naša briga. Dok postoje hrvatski književnici postojat će i hrvatski jezik i hrvatski narod.
- Hvala i živjeli.
Airsoft klub Lav Podstrana
Izraz airsoft većini naših mještana ne znači ništa niti su upoznati što on znači. Više o svemu, o radu ove, po svemu interesantne Udruge reći će nam njen predsjednik Jakov Dražić.
- Recite nam što znači ovaj izraz?
- Airsoft je vojno simulacijski sport, u kojem se upotrebljavaju replike vatrenog oružja. Ove replike odgovaraju i po obliku i težini pravom oružju ali umjesto metaka izbacuju plastične kuglice od 6 ili 8 mm. Ovaj sport je razvijen u japanu a i večina „oružja“ je proitvedeno tamo.
- Otkud ovo u Podstrani?
- Članovi kluba su se ovim sportom počeli baviti u Solinu, a naš mještanin, Ante Minigo nas je nagovorio da osnujemo klub i u Podstrani. Započeli smo prije šest godina. Prvi predsjednik je bio Mario Duspara, a u klubu nas je bilo tek šestorica. Danas klub broji 22 igrača, s tim da svatko ima svoju opremu. Naš klub je član Hrvatskog Airsoft saveza.
- Koliko je skupa ta oprema?
- Sve zavisi od samog igrača. Osnovni paket je cca 3000 kuna i s time se može započeti baviti ovim sportom.
- O čemu se u stvari radi. Je li to simulacija stvarnog rata ili nešto drugo?
- Natjecanje se sastoji od dvije (može i više) suparničke strane koje odrađuju zadane zadatke od strane organizatora. Na zadnjem natjecanju zadatak je bio „vojne“ jedinice uništenje „narko kartela“ i njihovih „pogona za proizvodnju droge“. Naravno da je taktika natjecanja istovjetna s vojnom: snalaženje u prirodi, čitanje vojnih karti, taktičko djelovanje prema protivniku i sl. Uglavnom, natjecanja su jako zahtjevna i fizički i psihički- pogotovo ona koja traju i po 24 sata.
- Gdje se nalazite i imate li neki svoj poligon?
- Prostore nemamo što nam uvelike otežava rad. Najveći problem jest što nemamo adekvatan prostor za skladištenje rekvizita i opreme koju koristimo pri organizaciji natjecanja. Nadamo se da će se u dogledno vrijeme pronaći neki prostor i za nas. Poligon koji smo koristili, na području kamenoloma, sada je, nakon velikog požara, neupotrebljiv. Za sada koristimo jedan poligon na području Tugara, staro selo Ume, koji se pokazao idealan, jer ima pristupnu cestu a i mještani nam ustupaju zadružni dom za naše potrebe.
- Tko i kada može postati vaš član?
- U pravilu osoba mora biti punoljetna i mora proći regrutski rok od najmanje šest mjeseci. Nakon toga, ako zadovolji kriterije propisane Pravilima, postaje punopravni član.
- Sudjelovali ste i organozirali razna natjecanja. Postoje li neki zapaženiji uspjesi kluba?
- Klub godišnje sudjeluje u desetak natjecanja na području RH i BiH. klub već šest godina organizira veliko međunarodno natjecanje u trajanju od 24 sata, na kojem sudjeluje godišnje oko 300 igrača iz brojnih zemalja ( Češka, Slovačka, Slovenija, Austrija, BiH). Pravih nagrada u ovom sportu nema, više je to stvar prestiža.
- Hvala vam na razgovoru i nadam se skorom susretu na vašem poligonu.
Zoran Jurišić
RIJEČ
“U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga, i Riječ bijaše Bog. Ona u početku bijaše u Boga. Sve postade po njoj, i bez nje ne postade ništa.” (Iv 1, 1-3)
I reče Bog: “Neka bude svjetlost!” I bi svjetlost. (Post 1, 3)
Iz navedenih rečenica je razvidno da je Riječ stvaralačka, da je životvorna. Riječi su darovi koje nam je Bog dao. Stoga moramo paziti da se njima darivamo. Svaka naša riječ treba biti dar. Valja nam, dakle, paziti da i prekorom darivamo. Da bismo to mogli potrebno je naučiti govoriti, a to se najbolje uči od djece. Ona najprije dugo slušaju, da bi malo po malo, jednu po jednu počeli izgovarati. Kad dijete kaže: „Mama“, osjećamo da se cijelo unijelo u riječ i krenulo njome prema majci da je zagrli.
Lako je naučiti riječi, ali ne i govoriti. Riječi se uče iz riječnika, a govor iz ljubavi. Tko nema ljubavi, da i sve riječi poznaje, ne umije govoriti.
Govoriti je vrlo odgovorno. Stoga, kad odlučiš govoriti treba nešto i reći, i to ne od sebe, nego od istine. No, naš govor je najčešće brbljanje, samohvala, ogovaranje ili kritiziranje. Tako obezvrijeđujemo riječi, sebe i trujemo sugovornike.
Riječi ne smijemo izgovarati olako. Prije odapinjanja u svijet svaku je potrebno odvagnuti, i na jednu izrečenu najmanje dvije progutati. Bog nas preko evanđelista Mateja upozorava: “Ja vam kažem da će ljudi za svaku nekorisnu riječ što je izreknu položiti račun na Sudnji dan. Prema svojim riječima bit ćete opravdani i prema svojim riječima bit ćete osuđeni.” (Matej 12, 36-37).
Govor nam je manjkav na razne načine, a najveći problem je što umišljamo da smo odavno naučili govoriti. Govorimo kad bismo trebali šutjeti, a šutimo kad je neophodno govoriti. Riječi su nam češće laž, nego istina. Govorom promičemo sebe, štitimo i opravdavamo svoje zemaljske interese. U svakodnevnom govoru mnoge riječi često obezvrijeđujemo, u kontekstima u koje ih uvrštavamo pridajemo im značenja koja im ne pripadaju. Ponekad čak i oprečna. Tako npr. za čovjeka koji ima mnogo novca kažemo da je bogat, a u pravom smislu bogat je onaj koji u sebi ima mnogo Boga, onaj koji čini dobra djela. U skladu s tim sveci su najveći bogataši. To je naizgled sitnica. Ali nije. Ona ima strašne i dalekosežne posljedice. Nazivajući bogatašem onoga tko ima mnogo novca, novcu dajemo mnogo veću važnost nego što je on zapravo u našim životima ima, a umanjujemo vrijednost Bogu. To je u društvu dovelo do toga da je mnogim ljudima novac postao bog, i njemu, umjesto Bogu, sve podređuju.
Jedno od najvećih umijeća je znati reći pravu riječ u pravo vrijeme i na pravi način. To uspijeva samo onima koji su se izvještili u šutnji i strpljenju.
S obzirom na to kako, kad i na koji način riječi izgovaramo, koliko ih srcem oplemenimo, one su mostovi koji nas spajaju ili zidovi koji nas razdvajaju.
Riječi primaj s povjerenjem, ali svaku osluhni. Ne nađeš li u njima srce sugovornika, ne vjeruj im ne znam koliko lijepo bile obučene. Jer, riječi nisu ono što im daju glasnice, jezik, zubi i nepce. One nisu kraći ili duži nizovi slova s odgovarajućim značenjem. One su samo ambalaža onom što čovjek u njih stavlja iz duše.
“Zla riječ i dobre čini zlima, a dobra riječ i zle čini dobrima.” (Makarije egipatski)
Ivan Bašić
Izabrana djela Miroslava Slavka Mađera
Veliki hrvatski književnik Miroslav Slavko Mađer, laureat naše pjesničke manifestacije umro je prije nekoliko godina, usnuvši na svojoj fotelji s putnom kartom za Podstranu. Prijatelj s poljičkim bardom Josipom Pupačiće, Poljicima i Podstranom bio je čest gost naše općine i svojih podstranskih prijatelja. Za života je objavio prvu knjigu svojih izabrani djela, a po njegovoj smrti objavljene su još tri, dakle ukupno četiri knjige izbora iz njegovog stvaralaštva. Sve četiri knjige naš Ogranak Matice je predstavio ovog ljeta. Knjige su predstavili Hrvojka Mihanović salopek, urednica knjiga, Mirko Ćurić, dopredsjednik DHK, Martin Vlašić i Zoran Jurišić, koji je pročitao osvrt na njegovu prvu knjigu kada je ona predstavljena u Đakovu, a to je bilo zadnje predstavljanje Mađerove knjige za njegova života. O izabranim djelima ovog velikog pjesnika i dobrog čovjeka široke slavonske duše za reviju prenosimo dio govora Mirka Ćurića:
- Ovu ediciju objavili su zajednički DHK, ogranak Slavonsko-baranjsko-srijemski i Zavod za kulturu Vojvođanski Hrvata iz Subotice. Jer. Mađer je velikan hrvatske književnosti ali porijeklom iz Srijema, iz Hrtkovaca, iz onog čuvenoga sela koje svake godine dođe u žižu javnosti zbog neveselih razloga.
Ove četiri knjige, mogu reći da su osmišljene u Podstrani. Krivci za ove knjige su dvije osobe, gospodin Martin Vlašić i dr. Salopek Mihanović. Martin je bio sidrište izdavanja ovih knjiga, on je pomagao i moralno i materijalno i bez njegovog doprinosa se ne bi uspjelo napraviti ovo što se napravilo u ovom vremenskom roku.
Miroslav Slavko Mađer je pjesnik jednog velikog opusa koji je po mnogo čemu poznat. Za nas Slavonce on je posebno značajan jer je autor jedne naše neslužbene himne: „I kad umrem pjevat će Slavonija“, koja se smatra možda i najljepšom pjesmom napisanom o Slavoniji.
U četiri knjige izabrana su njegova djela, najprije knjiga pjesama, pa proze, pa izabrane drame, i na kraju posthuma, koja je po meni jedna izvanredna knjiga. Jer, osim njegovih neobjavljenih pjesama ima i jedan dio posveta. Tu je i posveta Martina Vlašića, a i jedan dio gdje se nalazi njegova posveta supruzi Mariji. Ove četiri knjige su nešto na što smo svi ponosni.
Zoran Jurišić
Izbor najboljeg poljičkog vina
Kao i već deset godina u Podstrani, na portu u Sv. Martinu, uoči njegova blagdana Društo poljičana održalo je feštu izbora najboljeg poljičkog vina. U prigodnim riječima kazalo se da je kultura pijenja vina uistinu kultura a ne pijanstvo ili nešto tome slično. I premda je postojala opasnost od kiše na portu se okupio lijep broj izlagača i ljubitelja božanstvene kapljice. Rezultate je, kao i svake godine, dao Institut za jadranske kulture i po njima je Ivo Vojnović iz Duća bio najuspješniji. Osvojio je zlatnu i brončanu medalju za svoja dva crna vina – Plavac mali i Tribidrag, te brončanu za Pošip od bijelih vina. Za našu Reviju kazao nam je zašto se odlučio za vinogradarstvo:
- Ja sam rođeni Dućanin, istina živim i radim u Splitu, ali sam otgnuo drači nekoiko parcela i posadili lozu. Veliki je gušt pogledat te vinograde, pogotovo iz Omiša jer se taj vinograd pod stijenama krasno vidi. Sam lokalitet se zove Pod crvene stine. Tu sam posadio Plavac, Tribidrag (Crljenak) i Pošip. Jedan je vinograd s tri sorte vina.
- Vi ste ipak napravili tri posebna vina, niste ih miješali?
- Htio sam posebna vina od svojih sorti. Te kupaže su dozvoljene. Ni jedna sorta nije idealna. Jednoj fali kiselina, drugoj pretežu alkoholi. Radi boljeg balansa uzme se od različitih sorti ono što je najbolje i rade se te takozvane kupaže u omjerima koje su male tajne. Uvijek je jedna sorta dominantna, a imate vina od čak četiri sorte grožđa. Ja ne radim tako. Od plavca i crljenka radim posebna vina.
- Kako je u Dućama? Ima li mladih koji se žele baviti lozom?
- Ja bi volio da i drugi krenu mojim stopama. Ja sam vinograd posadio 2011. još sam gore sam u tim brdima, sad je tu drača i borovina i brnistra. Ostajem u nadi da neću ostati sam.
- Čestitamo na nagradama uz želju da potaknete još koga da vam se pridruži u ovom poslu koje će dati, ako ništa drugo, onda kapljicu za vlastiti užitak.
Naravno ovo je bila i prigoda da sa podstranskim vinogradarima izmijenimo koju riječ. Rado su se odazvali Mario Marić, koji je osvojio drugo mjesto u kategoriji bijelih vina i Luka Marić Banje kojem su nagrade ove godine izostale. Prvo pitanje je bilo: Ima li načina da se mlade potakne da sade i obrađuju vinograde?
- Luka: Nekad je sve od brda do mora bilo posađeno lozom ( i višnjom). Vino se izvozilo u Trst a dalje u cijelu Europu. Obitelj Karaman je trabakulima prevozila vino i dalje prodavala, i što je bilo najvažnije – isplata je bila sigurna.
- Koje su se sorte sadile?
- Mario: Uglavnom Babić, Maraština, Linčuša, Šarac. Crljenka je bila, ali se nije tako zvao nego Hrvatica. Kod mene ne Babić, stara autohtona podstranska sorta, Marškina i Kuč, koji se pokazao jako dobar. Prije bi stari rekli da Kuč puni bačve, ali kod mene je posađen na poziciji gdje je sunce od jutra do večer pa mu je slador preko dvadeset.
- Luka: Kod mene su Vranac i Kujundžuša, imotske sorte. Odakle žena, odatle i vino.
- da je najbolje vino od nekoliko vrsta grožđa. Je li to i prije bilo pravilo?
- Mario: kažu da je najbolji brujet od više vrsti ribe, tako je i s vinom. A ovo je područje idealno uzgoj loze. Eto, moj je djed je prodavao preko vagon vina godišnje. A svaka obitelj koja je imala puno vina, imala je i puno loze i morala je ostaviti dosta vina za težake koji su iduće godine obrađivali vinograde. Kuća nije smjela ostat bez barem 40 hektolitara vina. Ostalo se prodavalo. Raduje me da su prije dvije godine posađena dva nova vinograda I to su posadili mladi momci.
- Neka i ovaj tekst bude poticaj da se poljoprivreda vrati u Podstranu
- Luka: Šteta je da nestane naša tradicija. Mislim da bi naša Općina morala poticati mlade ljude da se uhvate zemlje. Prvo je krčenje zapuštenih površina i šuma, te sufinanciranju nabave sadnica, ali u pravo vrijeme. Jer ako se u trećem mjesecu dade natječaj za sadnice, to je prekasno. Natječaj mora biti u desetom mjesecu za iduću godinu, a da se sve realizira u prvom. Neka se svake godine kultivira dva hektara bit će i manje opasnosti od požara a mladi će imati mogućnost zarade.
- Mario: Čini mi se da u Općini nema ili dovoljno sluha ili nema znanja. Morao bi u Općini biti netko stručan zadužen za poljoprivredu, da dade prave programe i tako zainteresira mlade. Tek tad možemo očekivati koji vinograd ( maslinik, voćnjak) više.
Zoran Jurišić
Knjiga dr. sc. Nedjeljka Mihanovića
Kao dodatni program Podstranskog ljeta Ogranak MH iz Podstrane predstavio je knjigu posvećenu životu i djelu ds. Sc. Nedjeljku Mihanoviću, profesoru, književniku, znanstveniku i političaru. Knjigu su, u vrtu ljetnikovca Cindro predstavili urednica Hrvojka Mihanović, Zdravko Vladnović, Zoran Jurišić, a stihove posvećene Nedejljku kazivali su Danica Bartulović i Ivan Šarolić.
O samoj knjizi, kako i zašto je nastala, govorio je Zdravko Vladanović iz čijeg obraćanja citiranmo nekoliko njegovih misli:
- Šira hrvatska javnost dr. Nedjeljka Mihanovića pamti kao uglednog hrvatskog političara koji je u vrijem hrvatskog osamostaljenja, devedesetih godina prošlog stoljeća obnašao visoke državne dužnosti u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti Republike Hrvatske. Stručna ga javnost poznaje kao vrsnog književnog povjesničara, književnog kritičara, a oni koji pročitali njegive znanstvene radove na području hrvatske književnosti, te brojne eseje, kritike rasprave, političke članke i govore, bibligrafske i leksikografske priloge, a nisu osobno upoznali ovog velikog čovjeka, svestranog intelektualca i istinskog hrvatskog domoljuba teško da mogu do kraja rasvijetliti tu esencijalnu inspiraciju za tako bogato i plodonosno stvaralaštvo. Strastvena ljubav prema hrvatskoj književnosti, Poljičkom zavičaju, domovini Hrvatskoj, hrvatskom narodu, snažno su obilježili njegovu životnu i profesionalnu usmjerenost. U korijenu svog a bitka smjestio je ljubav i slobodu. Ljubav prema domu, domovini i istini i pravdi, dok slobodu sagledava u kontekstu univerzalnog javnog dobra bez koje nema napretka ni čovjeka ni čovječanstva. U tom smislu sloboda hrvatskog naroda zauzima posebno mjesto.
Doktor Mihanović potječe iz ugledne poljičke obitelji čiji se odgoj temelji na tradicionalnim kršćanskim vrijednostima. Premda od kuće u Sitnom donjem školovanjem odlazi veoma rano, rodni zavičaj nikad nije zaboravio. Naprotiv, cijeli je njegov stvaralački opus, kako u književnosti tako i u politici, protkan nadahnućima čije izvorište crpi u drevnom Poljičkom statutu
Zoran Jurišić
Povijesna baština kao temelj razvoja kulturnog turizma
Izvještaj s Druge međunarodne konferencije u Podstrani: Kralj Artur i Lucije Artorije Kast u Podstrani – od povijesnih tragova do turističke ikone
U Podstrani je 11. i 12. listopada 2019. godine održana Druga međunarodna konferencija Kralj Artur i Lucije Artorije Kast u Podstrani – od povijesnih tragova do turističke ikone. Skup je organizirao Ogranak MH u Podstrani uz znanstvenu potporu Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Splitu.
Ideja o vezi Lucija Artorija Kasta rimskog vojskovođe i legende o kralju Arturu poznata je već duže vrijeme. U ogradi crkvice Svetog Martina u Podstrani dugo godina je bila uzidana monumentalna nadgrobna ploča Lucija Artorija Kasta, visokog rimskog vojnog zapovjednika, na kojem je zabilježena njegova iznimna vojna i administrativna karijera. Artorijevu vojnu karijeru tijekom koje je ratovao u Britaniji, kao i sličnost između obiteljskih imena Artorius i Artur pojedini istraživači su povezali s njegovim sudjelovanjem u stvaranju legende o kralju Arturu.
Na ovu temu je u ožujku 2012. u Podstrani održan prvi znanstveni skup s naslovom „Lucius Artorius Castus čimbenik u stvaranju mita o kralju Arturu i Podstrana u antici” nakon kojeg su OMH u Podstrani i Književni krug Split 2013. godine objavili zbornik radova. Nakon ovog skupa, koji je rezultirao povećanim zanimanjem mještana i posjetitelja Podstrane za ovu temu, općina Podstrana i lokalna turistička zajednica su definirale smjernice na temelju kojih bi se iste moglo koristiti kao destinacijsku ikonu koju je potrebno marketinški uobličiti kako bi, ova turistima privlačna legenda, postala dijelom turističkog imidža Podstrane. Stoga su ciljevi ovogodišnje konferencije bili analizirati i predstaviti mogućnosti turističke valorizacije legende Kralja Arthura kao prepoznatljive destinacijske ikone Podstrane, te znanstveno elaborirati potencijal valorizacije arheološkog lokaliteta Sv. Martin u Podstrani, ali i drugih potencijalnih ikona ovog područja u jednu širu sveobuhvatnu priču.
Na ovogodišnjoj konferenciji koja je organizirana tijekom dva dana u hotelu Le Meridien Lav sudjelovali su predavači iz Sjedinjenih američkih država, Velike Britanije, Italije, Rusije te Hrvatske.
Prvi dan konferencije govorilo se o povijesno arheološkim temama vezanim uz Lucija Artorija Kasta i antičke nalaze u Podstrani kao i mogućim vezama s legendom o kralju Arturu.
Po otvaranju skupa profesor Neven Šerić s Ekonomskog fakulteta u Splitu iznio je osnovnu ideju ovog skupa – povezivanje povijesnih tema i legendi kao osnove za odabir turističkih destinacijskih ikona koje će se primarno koristiti u turističkoj promociji, ali i za osmišljavanje specijaliziranih turističkih proizvoda. Potom je Linda Malcor (SAD), jedna od pobornica veze Lucija Artorija Kasta i nastanka legende o kralju Arturu iznijela svoja nova saznanja i tumačenja natpisa s Artorijeve nadgrobne ploče. Akademik Nenad Cambi, koji inače zastupa tezu kako je vrlo vjerojatno da je da je u arturijevom mauzoleju mletački dužd Petar Tradonik potpisao povelju s knezom Mislavu da će plaćati godišnji danak za plovidbu hrvatskim morem, istaknuo je da u Podstrani postoje brojni drugi, dijelom i neotkriveni antički ostatci koji bi se sveobuhvatnim istraživanjem mogli pronaći i turistički prezentirati. Jedan od njih je značajan natpis o Julijusu Auzoniju o kojem je akademik govorio na ovom skupu. Alessandro Faggiani (Italija) predstavio je svoja istraživanja o rodu Artorija koji su bili rimska porodica bliska rimskim carevima, a Antonio Trinchese (Italija) prezentirao je svoj rad u kojem je analizirao titulu prepozita mizenske flote koju je Lucije Artorije Kast nosio sredinom svoje karijere. August Hunt iz SAD-a govorio je o svom istraživanju bitaka koje je slavni Artur vodio i njihovom geografskom smještanju u sjevernoj Engleskoj i Škotskoj, u područje na kojem je djelovao i Lucije Artorije Kast kao rimski namjesnik u Britaniji. Elmira Gutieva (Rusija), govorila je o povezanosti motiva iz arturijanskih legendi s motivima iz pripovijesti o Nartima, te je uspoređujući nartske sage i legende o vitezovima okruglog stola zaključila kako se paralele između ove dvije narativne tradicije teško mogu protumačiti samo kao rezultat neovisne kreativnosti i slučajne sličnosti. Prof. Anamarija Kurilić s Sveučilišta u Zadru, u svom je radu prikazala spoznaje o pečatima na uporabnim predmetima iz rimskog perioda pronađenima na području Podstrane i okolice, a njihova analiza svakako pridonosi boljem poznavanju ekonomije našeg kraja u rimsko doba. U radu prof. Ivane Jadrić Kučan i Ivane Banovac govorilo se o kultu rimskog carskog Genija i žrtveniku pronađenom u antičkom Oneji.
U popodnevnom dijelu programa predavači su posjetili antičku Salonu s kojim su ih upoznali predstavili članovi Ogranka Matice hrvatske u Solinu.
Drugi dan konferencije, koji je bio namijenjen temama o mogućnostima korištenja povijesti u razvoju turizma, započeli su gosti iz Velik Britanije Chris Gidlow, odnosno Italije Lucia Cataldo i Giuseppe Nicolini. Oni su pokazali primjere kako se povijesne teme koriste u turističkoj ponudi u Britaniji i Italiji i zašto je kultura sve češći motiv dolaska turista. Lucija Cataldo je istakla kako se muzeji moraju koristiti na način da ne budu samo priča o povijesti, već da tehnološke mogućnosti i inovativne načine razmišljanja iskoristimo kako bi doživljaj posjetitelja bio jedinstven. Multimedijalna iskustva, interaktivne izložbe, digitalni ˝storytelling˝ odnosno pričanje priča, hologrami povijesnih ličnosti ili pak tradicionalni načini poput uključivanja ljudi u rekonstrukcije povijenih događaja i ličnosti samo su neki primjeri. Nicolini smatra da su Grčka, Italija i Hrvatska dio mediteranskog kruga kralja Artura, a saga o Arturu prilika je za sve te destinacije jer mistika, legende i mitovi privlače sve više i više turista.
Potom je slijedilo nekoliko predavanja mladih diplomanata s Ekonomskog fakulteta u Splitu koji su govorili o marketinško ekonomskim aspektima korištenja povijesti u razvoju turizma. Marijana Jurišić i Ena Jurić u svojim radovima su analizirali dobru turističku praksu s primjerima i konceptima implementacije konkretnih priča i legendi u turističkoj praksi odabranih destinacija, a na osnovu kojih bi se mogli ponuditi prijedlozi primjereni općini Podstrana, primarno vezano uz turističku komercijalizaciju legende o Kralju Arthuru i poveznicama iste s Lucijem Artorijem Kastom. Dominik Metličić je u sklopu svog izlaganja o grafičkom dizajnu marke turističke destinacije iznio i konkretne primjere za Podstranu. Tomi Duvnjak je govorio o utjecaju asimetričnih informacija na privlačenje turista u destinaciju. Kako šume mogu biti temelj kreiranja turističkog proizvoda govorio je Ivan Šarić u radu u kojem su sekundarnim istraživanjem analizirane inozemne prakse i valorizacija šuma u turističke svrhe u Hrvatskoj. Filipa Marušić je iznijela prijedlog modela upravljanja promocijom destinacije s kulturno povijesnim resursima obzirom na promjene trendova potražnje za kulturno povijesnim turističkim sadržajima na globalnom turističkom tržištu uvjetovane smjenom generacija. U radu docenta Ivana Peronje s Pomorskog fakulteta u Splitu analizirana je dobra praksa logističkog upravljanja destinacijom u funkciji turističkog razvoja iste radi poticanja i rasta cjelogodišnje turističke posjete
Kao završna točka skupa održan je okrugli stol s temom Korištenje povijesti u kreiranju imidža turističke destinacije. Na ovom stolu, kojeg je moderirao glavni urednik Poslovnog tjednika Vladimir Nišević, sudjelovali su Tonći Glavina, državni tajnik u ministarstvu turizma, prof. Neven Šerić s Ekonomskog fakulteta u Splitu, Radovan Bužančić iz Konzervatorskog odjela u Splitu, Zdravka Švenda, direktorica Turističke zajednice Podstrana te Darijo Radović, predsjednik Ogranka MH u Splitu. Tom prilikom državni tajnik Tonći Glavina je istaknuo kako se i ova priča o kralju Arturu može iskoristiti u razvoju kulturnog turizma kao jednog od deset ključnih turističkih proizvoda koje ministarstvo razvija, kao jedan kotačić no kojeg treba istraživati i razvijati šire od Podstrane. S tim se složio i Neven Šerić koji ističe da je važna inicijativa lokalne zajednice koja u suradnji s stručnjacima iz marketinga i turizma treba zajednički raditi na razvoju ovakvih priča. Radovan Bužančić se slaže da je priča važna, a Hrvatska je u svijetu mlada i relativno nepoznata zemlja koja ima brojne neispričane priče, koje treba na jasan način predstaviti i to se može iskoristiti kao turistički proizvod. Predsjednik Ogranka MH u Podstrani, Darijo Radović istaknuo je da je cilj Ogranka kao kulturne udruge na lokalnoj razini dati inicijativu i pokrenuti kamenčiće, te vjeruje da su to ovom konferencijom i postigli.
Po završetku okruglog stola sudionici konferencije obišli su povijesni lokalitet – crkvicu Svetog Martina u Podstrani gdje su članovi Udruge Artorius iz Podstrane prezentirali jedan oblik moguće turističke ponude – rimske vojnike i njihovu kovačnicu novca.
Konferenciju je organizirao Ogranak MH u Podstrani uz pomoć općine Podstrana, Turističke zajednice Podstrana, Županije Splitsko-dalmatinske te općine Dugi Rat.
Rad na ovoj temi ovim nije završen. Ogranak MH u Podstrani priprema zbornik radova s ovog skupa, čije izdavanje se planira tijekom slijedeće godine uz pomoć Aspire – Visoke škole za menadžment i dizajn, a na drugim čimbenicima, općini, županiji, turističkim zajednicama je da ideje i preporuke kao i iskustva drugih iznesene na konferenciji iskoristi u razvoju turizma i gospodarstva.
Darijo Radović