Lijepa naša, Istro mila
Ovaj putopis i nije klasični putopis, iz više razloga. U njemu ne opisujem ono što smo nas šestorica (uz mene, Vlade, dva Maria, Kopo i Kogo) vidjeli ili doživjeli, već su to razmišljanja i usporedbe o načinu života tamo i ovdje. Istre i Dalmacije.
Oba dijela Hrvatske su vezana uz more i na more. Od turizma najvećma žive, i oblici turizma su isti. Ali se različito primjenjuju i u tome je ponajveća razlika. Turisti jednako dolaze i u Podstranu, u Split, jednako i u Motovun, Poreč, Umag… Tu je i poljoprivreda kao važna grana gospodarstva, uza sve pokušaje trgovačkih i političkih lobija, još uvijek nije posve uništena. No da ne lamentiram, krenuti ću od početka.
ULDDR iz Podstrane pozvana je u Motovun, točnije u selo Livade, na dane tartufa. O tartufima, osobno, nisam znao ništa. Nikada ih prije nisam probao, a do sada mi nisu ni bili potrebni. Naime, koriste se kao afrodizijak, i upravo ta činjenica od neugledne i okusom ružne gljive, stvorila je turistički brend središnje Istre. Istog vikenda održani su turistički sajmovi u Motovunu i Livadama (dva km udaljenog), uz ponudu svih delicija od i sa tartufima. Obišli smo i Motovun, čudesan grad na brijegu, s tvrđavom i stotine restorana i konoba u njemu, no naša je odrednica bio sajam u Livadama s proizvodima firme Zigante. Tu sam i doznao da se crni tartufi beru cijele godine, a bijeli tek u tri jesenska mjeseca. Uz svu vrstu proizvoda održano je natjecanje pasa tragača, a kroz sajam je prošlo oko 30 000 posjetitelja. I taj sajam se održava svakog vikenda, od listopada do prosinca. Da dobro ste pročitali, sajam traje tijekom deset jesenskih vikenda, svake subote i nedjelje od 14. 9. do 17. 11.
U šatoru sajma dočekao nas je Krešimir ( inače hrvatski ratnik, dragovoljac) i pokazao nam ono što nas je zanimalo. Uspostavljen je kontakt pa ga očekujemo i u Podstrani. Nakon tartufa krenuli smo dalje. Istra nas je čekala. Istog vikenda u susjednom gradiću Tinjanu ( Krešo nas je naputio da bi bilo šteta, kad smo već ovdje, ne obići i taj sajam. Nigdje ni truna ljubomore i zavisti, jer… uputiti goste sa „svoga“ sajma na drugi… gdje može potrošiti koju kunu, a ne ovdje, kod mene… Ovako se ne ponašaju Hrvati, a pogotovo Dalmatinci) održavao se sajam pršuta. Naziv je bio: Sajam istarskog, no bilo je pršuta ne samo iz Dalmacije već i iz drugih zemalja, sve do Španjolske. U šatoru veličine omanjeg nogometnog igrališta poredali su se štandovi s pršutima i proizvođačima. Glazba s bine nije ni na trenutak stala, a degustacija pršuta ( i istarskog sira), zalivenog Malvazijom ili Teranom nije prestajala. Domaćini su nas pozvali da se vratimo navečer, jer tek tada počinje prava fešta, no mi smo okrenuli na zapadne strane. Usput sam na odlasku čuo glazbu kakvu nisam nikada čuo. Grupa mjesnih glazbenika, pravih virtuoza, svirali su neke istarske melodije. Mrtve bi digli iz groba. A uz njih Antimon i U zdrav mozak izvodili su performans kojem ni Kogo nije mogao odoljeti ( gdje je piće, tu je i on). Rijeke ljudi, najviše stranaca, slijevalo se u Tinjan. Prvo što mi je palo na um bilo je: Kako to mi u Podstrani na naše priredbe i zabave ne možemo privući ni mještane, a ovdje dolaze turisti od svakud? Od Italije, Slovenije, Njemačke, Mađarske, iz cijele Hrvatske. U čemu je problem i gdje griješimo? Ni dalje ne znam odgovor! I zašto se ovakve priredbe održavaju po cijeloj Istri, od gradića do gradića, doslovno svakog tjedna, čitave godine?
Vladu i Maria, kao stare težake, zanimala je poljoprivreda Istre. Njihovu nemalu deprimiranost kroz krajolike središnje Istre, promatrajući uglavnom neobrađene površine, sve je promijenio dolazak u Poreštinu. Agrolaguna iz Poreča pokazuje da se i velika poljoprivredna tvrtka može održati i uspješno poslovati. Sve do Novigrada, Umaga i Savudrije izmjenjivali su se maslinici i vinogradi.
– Masline nisu baš dobro obrezane – komentirao je Mario, a ja sam, vozeći, koji put bacio oko na nepregledne maslinike. Tko tu može sve obrezati. Trebala bi vojska robova. A Hrvatska je ostala bez radnika. Nisu bili plaćeni, dovedeni su na rub egzistencije i otišli tražiti sreću svuda po svijetu. Ovo Hrvata što je ostalo ne može pokriti potrebe rada u našoj domovini. Uvoziti radnu snagu znači prihvatiti da će strani radnik danas sutra ostati živjeti u Hrvatskoj. Ni to nije problem, ljudi se asimiliraju, prilagode, postanu državljani Hrvatske. Ali, problem je politika koja je dovela do iseljavanja Hrvata, i koja to čini i danas. Bio sam odlučan protivnik ulaska Hrvatske u EU, i sve ono što sam tada govorio sada se ostvaruje. Jer, Hrvatska i Hrvati, uz ovakvu politiku, neće preživjeti Europsku uniju.
Slijedili su posjeti Poreču, Novigradu i Umagu. Lijepi gradovi, čisti uredni. Turista je manje ali svi restorani i trgovine rade. Turisti uživaju, domaćini zarađuju. Svi zadovoljni. U Podstrani, čim padnu prve jesenje kiše, sve staje. Ono malo turista ostane u hotelu Lav. Apartmani zatvaraju vrata, jednako tako i restorani. Tek tri rade cijelu godinu: Amigos, Jure i Fabio. Podstrana tone u zimski san. I tako svake godine.
Još nešto moram napomenuti. Svuda po Istri su dvojezični natpisi, hrvatski i talijanski. U Poreču nam je jedan mještanin, Talijan, kazao da u Poreču živi 500 Talijana. U cijeloj Istri oko 8000. U Poreču, od 18 000 stanovnika najviše je Bosanaca i Albanaca. Na pitanje tko su Istrijani odgovorio je: „Oni za sebe kažu da su Talijani ali najviše su Hrvati.“ Poslije ovog slijedi logično pitanje – ako u Ustavu piše da za dvojezične natpise treba biti prisutno 30% neke nacionalne manjine na određenom području, zašto su u Istri dvojezični natpisi? Izgleda da je u Hrvatskoj bolje biti nacionalna manjina nego Hrvat. Svi drugi mogu kršiti zakonske odredbe, i nikom ništa.
I za kraj ove štorije jedna zanimljivost. Naime, htjeli smo doći u Savudrijsku valu, na naše more, i silom telekineze potopiti slovenske ratne brodove, krstarice i nosače aviona. I naravno zalutali. Na pravi put izveo nas je jedan šetač – Slovenac, i uputio na hotel Kempinski. Kombijem smo se spustili do plaže i ugledali valu i Piran u daljini. U vali, koja je toliko mala da je sramota da se dvije države radi nje svađaju, nije bilo ni naših ni njihovih brodova. No vidjeli smo drugo čudo. Plaža je bila ograđena zidom, a uz nju izgrađeno apartmansko naselje dužine barem jednog kilometra ( to je ono što smo okom mogli vidjeti). Nigdje nikog, sezona je završila. Stotine pitanja. Što je ovo i čije je ovo?
Odgovor smo dobili iste večeri. Konobar, u restoranu u Savudriji gdje smo večerali, kazao nam je da je vlasnik ovog kompleksa srpski tajkun Miodrag Kostić. Firma MK. Hotel i naselje rade dvije godine. Na pitanje tko mu je prodao zemljište slijedio je zanimljiv odgovor: „Netko iz vlasti. Lokalne i državne. Vlasnik je tajkun. Srpski ili hrvatski. Bi li možda bili sretniji da je vlasnik neki hrvatski lupež?“
Istra se ne može vidjeti i upoznati za tri dana. To je činjenica. Ipak, ono što smo vidjeli postavilo je puno pitanja koja traže odgovor. Preko Buzeta, uz posjet crkvi Majke Božje na Trsatu, sretno smo se vratili kući. U Podstranu.
Split,18.01.2019
Broj: 9/ 18.
ŠAH
OSNOVNE ŠKOLE
Prvenstvo osnovnih škola u šahu
Ovogodišnje ekipno natjecanje u šahu za dječake i djevojčice, učenike osnovnih škola, održalo se u prostorijama Splitskog šahovskog doma “Mornar“, u Splitu. Na njima su sudjelovali učenici O.Š. Strožanac i u muškoj i u ženskoj konkurenciji. Ženska ekipa osvojila je odlično drugo mjesto dok su muškarci osvojili zapaženo šesto mjesto. Ovaj program Šah u školi vode profesori Gordan Lovrić kao voditelj i Enes Buljan kao koordinator. Škola šaha postala je „in“ među učenicima te se broj onih koji je polaze svakim danom povećava. Red je i spomenuti učenike koji su branili boje naše škole:
Ivan Jurčević , Josip Čelić, Alberto Gabriel Ereš, Antonio Penava, Mijo LJubičić, David Čović i Ante Božinović (dječaci), te Nora Soldo, Ema Aljinović, Petra Stapić i Bruna Bakota.
VODITELJ: Enes Buljan ,prof.
Košarkaški entuzijasti „KK Strožanac“
I ove sezone košarkaški entuzijasti KK Strožanac natječu se u Splitskoj amaterskoj košarkaškoj ligi. Podsjetimo se, radi se o ekipi veterana i zaljubljenika u košarku koji su se skupili već davne 2006. godine i tada prvi put nastupili u tadašnjoj Splitskoj ligi. Od tada je prošlo već dugih trinaest godina, a i danas u ekipi ima ljudi koji su tada prvi put nastupili za KK Strožanac a i sada će u nedjelju ponovno igrati za istu ekipu. Navedeni legionari su Kristian Stipić, Ante Vuko i Ivica Strikić.
Ljetnu pauzu ekipa nije provela na praznicima. Ovo ljeto KK Strožanac nastupao je u nadaleko poznatoj Zadarskoj ljetnoj ligi, šireći košarkaška prijateljstva izvan našeg okruženja.
Važno je istaknuti i prvu međunarodnu utakmicu koju je u sklopu priprema za novu sezonu KK Strožanac odigrao protiv KK Tomislava u Tomislavgradu. KK Tomislav se natječe u drugom rangu košarke susjedne države. Tomislavgrad je iskazao toplo gostoprimstvo našoj ekipi, te je dogovoreno da će se naći pogodan termin kako bi KK Tomislav uzvratio posjet i odigrao uzvratnu prijateljsku utakmicu protiv KK Strožanca.
Za novu sezonu KK Strožanac je sastavio vrlo jak roster sa nekoliko kvalitetnih pojačanja s kojima se ambiciozno kreće po kvalitetan rezultat. Ono što jako veseli jest da su gotovo svi igrači iz Strožanca i Podstrane ili su odigrali pokoju sezonu za podstranski KK Mislav. Tako da se može reći da se oformila dobra ekipa koja želi na domaći pogon doći do dobrog rezultata.
Kako bi odigravanje lige bilo moguće ruku financijske pomoći pružili su sponzori, i to tvrtke ¨Obruč¨, ¨Ramić trade¨, ¨Autoline Domić¨, ¨AS Mario¨, restoran ¨COCCOLO¨, ¨Adriatic osiguranje¨, ¨Villa BB¨, pekara Solin, balotaška udruga Strožanac, fast food Cirkus. Svim sponzorima u ime ekipe KK Strožanca velika hvala.
Kristijan Stipić
- Nikša Krpetić
IZ ČAKAVSKE POEME, radni naslov SVITLO
1.SVITLO ULIZE U JEROSOLIM — CVITNICA
Zibje se, zibje Svitlo Svita.
Iz gujina torkula letidu luštre, rafa i smrad,
a ladri, ašašini, grezuni i barufanti
purgaju se i kleču na koliniman.
Svi bi tili okidat zaperak, bit svidoci,
škapulat se o’ grija.
Sukja šperanca, škorcaje i riže veruge mrkline.
Vanjanin na tovaru uliza u grad
da se ispunidu riči iz Libra.
Žlambročala se gomila, švere stojidu,
škripjedu škure, pergula, punidu se sulari,
čele zunzu na’ cvitnin tapeton
na kriliman noseć’ med do neba:
Osana, Osana Davidovu sinu!
Stojidu marteline, tesle, kacačodi, pile.
Kalafati, maranguni, škarpelini, lavandere i gospoje,
nervožasti, brez pacjence tiskadu jedan drugega
i dižedu ruke ka da oćedu konfete uvatit,
a niki, basetni, i na cabla se popeli.
Ka da konopari odmotajedu veli rokel:
po tleju lizu cunfasti, francavi, dižgracjani,
frankapanje i redikuli, slipi i gluvi, grišnice i siromaji.
Učene i štimane tešte gredu ispri’,
gredu poza Svitla Svita.
Dišturbani farizeji ćiridu kroz buže,
tremarjola in u prsiman, a tašćina kuva
pa kano tršćice na buri škripjedu zubin:
u gribju in je uliza…
Bogatun je u ovi dan nikor i ništa,
a zlato je praj zemajski.
Spas pohodi Jerosolim
GRADSKO NATJECANJE IZ NOGOMETA ZA 5. I 6. RAZREDE
Natjecanje učenika osnovnih škola Splita u nogometu za 5.,6.razrede( učenici i učenice) za školsku godinu 2019/20 održalo se na igralištu RNK „Split“, i na njemu su učenici naše osnovne škole osvojili prvo mjesto. Nakon izlučnih utakmica slijedilo je polufinale u kojem smo pobijedili školu Trstenik s 4:0, a u finalu Mertojak s 3:1. No tu nije kraj uspjesima učenika naše škole, jer, odavno nogomet više ne igraju samo muškarci već i žene. Naše djevojčice osvojile su treće mjesto, te su i jedni i drugi s ovogodišnjim trofejima popunili školske vitrine (ionako pretrpane trofijima iz prošlih godišta)
Momčad OŠ « Strožanac» iz Podstrane: Ante Perišić (cap.) 6.c, Kristijan Rubić 6.d, Dominik Vuko 6.d, Danijel Bučević 6.c, Ivan Sopta 6.c. Luka Čavara 6.c, Jakov Jozić 6.c, Ivan Granić (golman) 6.d, Dino Rubić 6.a, Matej Jukić 6.a, Ivan Milardović 6.a, Marko Budimir 6.c, Jakov Miličević 5.a, Marin Božiković 5.a, Mateo Marjanović 5.a,Mate Sliško (golman) 5.a i Mateo Pavić 6.a
Djevojčice:Petra Sunara (cap.) 5.b, Kaja Popović (golman) 5.b, Lorena Zorić 5.b, Klara Ribičić 5.a. Sara Sablić 5.a, Lana Mladina 5.a, Petra Čićerić 6.e, Lea Nikolić 5.b,Ana Bagarić 6.c, Sara Marija Đonlić 6.c, Petra Topić 6.c, Ana Marija Jovanović 6.c
NASTAVNICI: Vinko Buble ,prof., Enes Buljan ,prof.
Osvrt na turističku sezonu u Općini Podstrani 2019
Turistička je sezona službeno završila i pravi je trenutak da se osvrnemo na ono što smo ovoga ljeta u Podstrani ostvarili, da to usporedimo s prethodnim godinama te da uočimo trendove kako bismo iz njih izvukli pouke o tome kako u budućnosti upravljati našim turističkim resursima koji čine veoma bitan segment podstranskoga gospodarstva i života uopće.
Načelno možemo reći kako je ova godina bila turistički uspješna i kako numerički statistički pokazatelji nedvosmisleno govore o postojanome trendu rasta.
Statistika, tako, kaže kako je u prvih devet mjeseci ove godine (do 30. rujna) ostvareno 122 576 dolazaka i 631 060 noćenja – najviše iz Poljske, Njemačke i UK Velike Britanije – što je nemalih 3,23 % više dolazaka i 2,29 % više noćenja nego lani. Usporedo s time, Podstrana je imala i 8 % više smještajnih jedinica i 9 % više kreveta nego prošle, 2018. godine.
Podstranskim su gostima na raspolaganju sve kategorije smještaja, od skromnoga do luksuznog: preko 1300 apartmana i 50 kuća za odmor, više od 140 vila s bazenom te osam hotela, od kojih su dva hotela s 3*, pet s 4* i jedan, Le Meridien Lav, s 5*. U ponudi je i jedno obiteljsko-poljoprivredno domaćinstvo (OPG).
Stabilan i kvalitetan smještaj temelj je turističke ponude, no ono što daje život ponudi jest sadržaj koji gost izravno konzumira: ono što će posjećivati, obilaziti, kušati i u konačnici ponijeti sa sobom kao novo iskustvo, koje rado pamti i poradi kojega će se u Podstranu vratiti. A Podstrana zaista ima što ponuditi.
O gastronomskoj ponudi računa vode gotovo svi podstranski subjekti, počevši od proizvođača koji uzgajaju mjesne povrtlarske i voćarske kulture po visokome ekološkom standardu, do prerađivača i ugostitelja koji te namirnice pretvaraju u jela poželjne nutritivne vrijednosti. Lokalni su specijaliteti poznati i cijenjeni, a među njima prednjače riblja jela, peke i poljički soparnik, te naravno, domaća vina i maslinovo ulje, koji se u Podstrani proizvode stoljećima.
Kulturno-povijesna baština i atraktivnost prirodnog položaja važni su aduti podstranskoga turizma, na kojima podstranski turistički djelatnici kontinuirano rade. Antički i srednjovjekovni profani i sakralni spomenici imaju dobru prezentaciju i često se obilaze. Na prostoru bivšega kamenoloma Perun ove je godine podstranska udruga “Artorius” u suradnji s udrugom “Žrvanj” iz susjedne Žrnovnice organizirala i upriličila spektakularnu amatersku predstavu Legenda o Arturu i zmaju koja je na jedinstveni način povezala ne samo dva „administrativna susjeda“, nego i dvije ključne figure podstranske povijesti – praslavenskoga boga Peruna, čije je svetište na podstranskome brdu Perunu jedno od najbolje očuvanih ne samo u Hrvatskoj, nego u slavenskome svijetu uopće, te povijesnu osobu Lucija Artorija Kasta, za kojega se vjeruje da je predložak legende o kralju Arturu.
A koliko se potencijala krije upravo u tome globalno poznatome legendarnome liku svjedoči činjenica da je ove godine održana druga međunarodna konferencija o Luciju Artoriju Kastu i kralju Arturu, na kojoj su sudjelovali ugledni kulturni, turistički i znanstveni domaći i inozemni djelatnici. Priča o kralju Arturu ima golemi turistički potencijal i sigurno će pridonositi rastu podstranskoga turizma prema svim bitnim parametrima. Izlaganja znanstvenika koje smo tijekom ove dvodnevne konferencije mogli čuti samo su dodatno učvrstili temelje na kojima gradimo sliku i prezentaciju ove ikone naše destinacije.
I ove smo godine organizirali Kulturno ljeto. Izbor Turističke zajednice Općine Podstrana pokazao se punim pogotkom! Sve su večeri bile dobro posjećene. Pučke fešte i ribarske večeri ostale su vjerne tradiciji, a kvaliteta, umjetnička ozbiljnost i duhovitost koncerata, priredbi i zabavnih okupljanja mogle su se iščitati s mnoštva zadovoljnih lica u publici. Zaista se tražila sjedalica, a i tanjur više.
Ono što je podstranski veliki potencijal i na čemu možemo graditi ponudu tijekom čitave godine jesu brojne sportsko-rekreativne mogućnosti koje se možda još i više mogu uživati izvan ljetnih mjeseci.
Vodeni sportovi, odnosno rekreativne vožnje kajakom zanimljive su i ljeti i zimi. I planinarenje je uvijek atraktivno. Osim alpinističkih penjačkih smjerova u stijeni Peruna, odnedavno imamo i penjalište tipa via feratta Perunika, veoma popularno i privlačno. Izvrsno šetalište uz rijeku, koje je konačno opremljeno informativnim tablama, sve je posjećenije. Podstrana je i biciklistička destinacija, a smjerovi vožnje idu obalnim i brdskim putanjama.
Osobita je atrakcija konjički klub Dalmatia Equino, sa svojim postajama uz ušće rijeke i u bivšem kamenolomu. Njihova je ponuda i rekreativna i edukativna.
Smijemo reći da smo ovogodišnjom sezonom zadovoljni. Trendovi koje smo uočili daju nam okvir i smjernice daljnjega planiranja. Ljeto je završilo, ali Podstrana nije zatvorila vrta svojim gostima.
Piše Mario Tomasović
Otkrivena 22. Stopa sv.Martina u Podstrani
U organizaciji Centra Sveti Martin iz Zagreba i naših udruga u kulturi (Ogranka Matice hrvatske, Ogranka Društva poljičana, općinskog Centra za kulturu) te Župe Gospe od zdravlja i općinske Turističke zajednice a prigodom blagdana sv. Martina i povodom obilježavanja 1180. obljetnice sklapanja mira između hrvatskog kneza Mislava i mletačkog dužda Petra Tradenika ovdje u Svetom Martinu, svečano je u predvorju crkvice otkrivena Stopa sv.Martina. To je 22. Stopa koja je postavljena na području Republike Hrvatske a 4. na području naše Splitsko-Dalmatinske Županije. Tim je Turistička zajenica općine Podstrana postala nositelj zaštite hrvatskog martinskog kulturnog dobra tj. nositelj prvog kulturnog nematrijalnog dobra u Podstrani.
Svečanost je započela Svetom Misom koju je predvodio mjesni župnik don Nikola Mikačić uz pratnju pučkih pjevača – sekcije mješovitog župskog zbora Župe Gospe od zdravlja u Podstrani. Po završetku Svete Mise predsjednik Ogranka Matice Hrvatske u Podstrani dr.Dario Radović pozdravio je sve nazočne a posebno djelatnice Centra Sveti Martin iz Zagreba dr.sc.Ines Sabotić i dr.sc.Antoniju Zaradiju-Kiš. Zahvalio je njima i svima koji su sudjelovali u realizaciji ovog programa, programa koji je iniciran iz našeg Ogranka MH a koji su zdušno prihvatile sve spomenute udruge u kulturi kao i župnik don Nikola Mikačić kao i općinska Turistička zajednica koja je ujedno i nositelj prvog kulturnog nematrijalnog dobra u Podstrani.
Predsjednica Centra Sveti Martin dr.sc. Ines Sabotić izrazila je veliko zadovoljstvo nazočnošču velikog broja mještana i postavljenom Stopom koju je ocjenila kao izuzetno uspješno rješenje. Govorila je o Stopi svetog Martina naglasivši da je to zajedničko martinsko obilježje svih evropskih zemalja u kojima je razvijena tradicija slavljenja sv. Martina. Podstrana se je tako svrstala na kartu Evrope zajedno sa još više od dvijesto martinskih gradova i mjesta koje tradicionalno slave sv.Martina. Stopa je umjetničko djelo francuskog kipara Michela Audiarda i simbolički prenosi aktivnost sv. Martina koja se sastojala u stalnom putovanju, najčešće pješice, radi prenošenja Kristove vjere, dobrote, milosrđa i tolerancije. Stopu je potom svečano otkrio član Crkvenog mješovitog zbora i član limene glazbe Hrvatskog katoličkog glazbenog društva Podstrana – gosp. Martin Car a potom je župnik don Nikola Mikačić blagoslovio postavljenu Stopu sv.Martina. U programu je pored pučkih pjevača i limene glazbe sudjelovala učenica Osnovne škole Strožanac Anđela Veštić.
Da svečanost bude potpuna u obližnjem ugostiteljskom objektu nastavilo se je s tradicionalnim druženjem, kušanjem i ocjenjivanjem mladih poljičkih vina te dodjelom nagrada za najkvalitetnija bijela i crna mlada vina s područja stare povijesne Poljičke republike gdje i Podstrana pripada.
PREDRIMSKE ZAJEDNICE NA PROSTORU PRIMORSKIH I SREDNJIH POLJICA
Zahvaljujući antičkim pisanim izvorima, ponajviše Pliniju Starijem (Naturalis Historia), Klaudija Ptolomeja (Geographia) te Anonimnom Ravenjaninu (četvrta knjiga djela Cosmographia) kao i sačuvanim kamenim natpisima, na prostoru Poljica se zna za postojanje triju predrimskih zajednica; Pituntina, Nerastina i Onastina.
Pituntini su okvirno zauzimali prostor današnjega Gornjeg i Donjeg Sitnog, Srinjina, dio Dubrave te Podstranu u Primorskim Poljicama. Do njih su se nalazili Nerastini koji su zauzimali područje Jesenica, Tugara i Dubrave, dok su se Onastini naselili na obje strane rijeke Cetine. Granice ovih zajednica zabilježene su na međašima koji se datiraju u 1. st. po. Kr. Jedan je pronađen na položaju Krč kod crkve sv. Luke u Dubravi, a drugi na položaju Greben. Oba natpisa govore o ponovnom potvrđivanju granica koje su se protezale od crkve sv. Luke u Dubravi, preko Srinjina, Tugara i Pišćenice do Mutograsa (između Pituntina i Nerastina), te od Grebena prema sjeveroistoku, preko crkve sv. Maksima, istočnog dijela Tugara prema padinama Mosora (između Nerastina i Onastina). Ne može se sa sigurnošću tvrditi da su ove zajednice ovako nazivale i u prapovijesno vrijeme. S obzirom na ponovno potvrđivanje granica, može se smatrati kako je nekakva podjela teritorija unutar ovih zajednica postojala već i prije dolaska Rimljana što se vidi u krajoliku prema organizaciji gradina i gomila u krajoliku koje se rasprostiru diljem Primorskih i Srednjih Poljica. Gradine i gomile se tradicionalno uzimaju kao obilježja brončanog i željeznog doba. Duž čitave Poljičke planine, kao i na susjednim brdima Sridivica (Markovača), Gradac, Makirina, južni dio Mosora, Očur, Brdine, Kozik i Komorjak proteže se mreža gradina i gomila. Smještene su najčešće na dominantnim točkama u krajoliku koje pružaju vizualnu kontrolu bliže ili šire okolice te značajan stupanj prirodne zaštite koji je dodatno potenciran gradnjom suhozidnih bedema od grubo lomljenog kamena. Bedemi su mogli u potpunosti ograđivati korišten prostor ili, što je češće, dio koji je bio lakše dostupan. U literaturi se gradine često interpretiraju kao naselja, ali postoje i gradine koje odlikuje vidljivi izostanak kulturnog sloja uz često vrlo male dimenzije kakve se većinom nalaze u Poljicima pa se za ovakvu vrstu gradina smatra da su služile kao povremene promatračnice, ograda vlastitog prostora koja je povezana s uzdizanjem elite, ograda za stoku, a katkad i kultne namjene. Poljičke gradine su manje površine, polukružne ili kružne forme, međusobno udaljene u prosjeku od 0,5 km pa do 1 ili 1,5 km. Vizualna preglednost prostora koje su gradine omogućavale najčešće se dovodi u vezu s terenima za ispašu i opasnosti od susjednih zajednica koje su mogle zauzeti teren. Zato su im fortifikacije bile podizane na suprotnoj strani od ruba polja. Treba imati na umu da je osnova privrede indigenih zajednica u brončano i željezno doba bila stočarstvo i zemljoradnja, a primat je često imalo stočarstvo jer im je ono osiguravalo višak proizvoda za razmjenu.
Jedna od čestih karakteristika gradina je ta da su grupirane oko komunikacija.Takva komunikacija ide iz pravca Salone i Epetija preko mosta rijeke Žrnovnice, a onda u smjeru Žrnovnice i Strožanca, a nadzirao ju je niz gradina na brdu Perun. Iz Žrnovnice su dalje prolazili pravci prema Srednjim i Gornjim Poljicima. Prirodna komunikacija koja je vodila iz Primorskih u Srednja Poljica je prolazila kroz gradinu na Glavici i gradinu na Vršini, a druga se nalazila kod crkve sv. Maksima gdje se također nalazi niz gradina na brdu Mošnica.
Jasno je da gradine nisu funkcionirale samostalno, nego su se, kako kaže Mirosalv Katić, strateški nadopunjavale. Jedan od sustava nadgledanja komunikacija može biti i organizacija dvojnih gradina kakve vrlo vjerojatno postoje na ušću Cetine. Radi se o gradini na Babljači i utvrdi Starigrad za koju Ante Novaković pretpostavlja prethodno starije utvrđenje te da su obje bile neka vrsta predstražarnica. Slično je i s nasuprotnim gomilama iznad crkve sv. Arnirakoje su nadgledale put koji odjeljuje ta dva brda, a možda su bile i u funkciji markacije prostora. Često gradinsku mrežu nadopunjuju gomile. Gomile Primorskih i Srednjih Poljica su najčešće promjera od 10 m pa sve do 30 – 40 m (Pišćenica). Najčešće se nalaze na grebenu ili na vrhu brda, pa zbog svog položaja mogu imati i ulogu markacije teritorija, stražarnice ili izvidnice. U većini slučajeva nalaze se pojedinačno, a grupacija možda postoji u Dubravi, no zbog neistraženosti, teško je reći radi li se o krčevinama ili sadrže ukope. Premda Škobalj većini gradina i gomila pripisuje obrednu funkciju, to je za sada teško dokazati.
U rimsko doba južni dio Ilirika (Dalmacija) bio je organiziran po sustavu teritorijalnih općina ili civitates. Temelji takve organizacije vjerojatno su predrimske autohtone zajednice što se očituje i na natpisima koji svjedoče da je i Rim poduzeo određenu administrativnu intervenciju. Prema Pliniju Starijem, glavna središta ovih zajednica su se nazivala castellum, odnosno povišeno utvrđeno naselje ruralnog karkatera koje ima manji opseg i značenje prema tumačenju Mate Suića, dok bi oppidum podrazumijevao veće i šire društveno značenje. Stoga bi jedina razlika između oppiduma i castelluma bila u društvenom značenju. Tako bi se castellum Pituntina, odnosno predrimsko središte, moglo nalaziti na brdu Mutogras ili starom naselju Gornja Podstrana (prema Draženu Maršiću); u Srinjinama (prema Branimiru Gabričeviću); gradini kod crkve sv. Kuzme i Damjana ili Gradac (prema Marinu Zaninoviću). Blokove oko crkve sv. Martina Jasna Jeličić tumači kao ostatke njegovih prvobitnih bedema, no ti se blokovi mogu protumačiti kao rubnici ceste (via munita) uz koju su se širile grobne parcele, a analogija za to bio bi salonitanski murazzo. Naselje iz rimskog perioda bi se moglo prema Anti Škobalju i Maršiću tražiti oko crkve sv. Martina zbog nalaze brojnih rimskih spomenika i ruševina. Castellum na području Nerastina mogao se prema Maršiću, nalaziti na području Sustipana jer je plato sustipanskoga groblja dobro zaštićen te se može reći da ima nekih gradinskih elemenata ali i zbog nekoliko rimskodobnih epigrafskih spomenika, stupova s bazama itd. Rimski Neraste bi trebalo tražiti na području Sustipana jer su tamo nađena dva natpisa o obnovi svetišta Dijane i Asklepija, dok Škobalj smatra kako se rimski Nareste nalazio na području Sumpetra te da se prostirao od Polačica i Tvrdice do Sustipana i Suvog potoka. Na castellum Onastina na položaju Baučići bi upućivali nalazi novca Ptolomeja, srebrni kvinariji iz 2. i 1. st. pr. Kr., keramički nalazi, mramorni portret cara Tiberija, dio žrtvenika posvećen Augustu, dijelovi sarkofaga te poligonalna kula s obrambenim zidom širim od 2 m koja bi mogla biti dio južnih zidina Oneuma.
Svakako treba spomenuti zapažanje Slobodana Čače koji uočava kako se ove tri zajednice spominju učestalo iako nisu posebno značajne, pa se stječe dojam one ne pripadaju delmatskoj zajednici premda se etnički s njom povezuju. Čače smatra kako je tomu razlog razlika u tradiciji i civilizacijskom razmaku između delmatskih zajednica i primorskih domorodačkih općina te da je dio autohtonog stanovništva na srednjodalmatinskom užem primorju djelomično očuvao autonomiju pod rimskom zaštitom, kao što su to Pituntini, Nerastini i Onastini, a dio je ušao u zajednicu s Isejcima. S obzirom na složenu sliku prostora, buduća arheološka istraživanja bi trebala dati jasniju sliku života na ovim prostorima.
Maja Vidović, dipl, arh.